![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e5/Suso_bild.jpg/640px-Suso_bild.jpg&w=640&q=50)
Henrik Suzo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Blaženi Henrik Suzo (Suzon) (lat. Henricus Suso, njem. Heinrich Suso ili Heinrich Seuse, eng. Henry Suso, slov. Hénrik Súzon[5]; Konstanz, 21. ožujka 1295. – Ulm, 25. siječnja 1366.), pridjevka »slatki« (zbog sklonosti pjesničkomu izrazu)[6], rodnoga imena Heinrich von Berg[1], pseudonima Amandus[3], znan i kao Sluga Vječne Mudrosti[4], bio je njemački dominikanac, mistik, jezikoslovac, prevoditelj, filozof, pjesnik, teolog i propovjednik plemićkoga podrijetla iz kasnoga srednjega vijeka i blaženik Katoličke Crkve. Najpoznatiji je po svojoj Knjižici vječne mudrosti te kao jedan od vodećih njemačkih mistika i vođa Družbe prijatelja Božjih (njem. Gottesfreunde), koji su se posvećivali askezi. Tvorac je imena i ustroja molitve krunice. Blaženim ga je 1831. proglasio papa Grgur XVI., odredivši 2. ožujka za njegov spomendan među dominikancima.[3] Spomendan mu se liturgijski slavi 25. siječnja.
Henrik Suzo | |
---|---|
![]() | |
Rođen | 21. ožujka 1295. Konstanz |
Preminuo | 25. siječnja 1366. Ulm |
Beatificiran | 1831. (Grgur XVI.) |
Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
Spomendan | 25. siječnja (liturgijski) 15. ožujka (tradicija)[1] 2. ožujka (dominikanci)[2][3][4] |
![]() | |
Portal o životopisima |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e5/Suso_bild.jpg/640px-Suso_bild.jpg)