From Wikipedia, the free encyclopedia
HJ-8 ili Hongjian-8 (kin. 红箭-8; hrv. Crvena strijela-8) je kineski antitenkovski projektil druge generacije. Riječ je o žičano navođenom i optički praćenom projektilu koji je krajem 1980-ih uveden u operativnu uporabu kineske Narodnooslobodilačke vojske kao primarnog korisnika. Pakistan na temelju licence proizvodi vlastite inačice pod nazivom Baktar-Shikan[2][3] koji je u stanju probiti eksplozivno-reaktivni oklop.
HJ-8 红箭-8 | |
---|---|
Pakistanska licencna kopija Baktar-Shikan | |
Vrsta | antitenkovski projektil |
Država podrijetla | NR Kina |
Povijest uporabe | |
U uporabi u | Vidi korisnici |
Ratovi | Rat u Bosni |
Povijest proizvodnje | |
Projektant | Istraživački institut 203 |
Projektirano | 1970. - 1984.[1] |
Proizvođač | Norinco (Tvornica 282 i 5618)[1] Istraživački laboratorij Kahuta[2] |
Inačice | Vidi inačice |
Dužina | 1.566 mm |
Masa | 25 kg |
Promjer | 120 mm |
Brzina | 220 m/sek. |
1970. kineske oružane snage su predložile razvoj antitenkovskog projektila koji bi zamijenio postojeći HJ-73 (kopija Maljutke), te je označen kao AFT-8 ili HJ-8. Projektil su zajedno razvijali Istraživački institut 203 i Tvornica br. 282 ali je program prekinut zbog političkih previranja u zemlji.
Wang Xingzhi (kin. 王兴治) i Zhao Jiazheng (kin. 赵家铮) su bili ključni dizajneri koji su dizajnirali sam projektil. Sam razvoj je trajao čak sredine 1980-ih, nakon završetka Kulturne revolucije. Izdavanjem državnog certifikata, HJ-8 je 1984. ušao u masovnu proizvodnju. Od tada je razvijen niz nadograđenih inačica. Projektile je proizvodila domaća industrija oružja Norinco i to u Tvornici br. 282 i Tvornici br. 5618.[1] Izvan Kine, HJ-8 se pod nazivom Baktar-Shikan proizvodio u Pakistanu (Istraživački laboratorij Kahuta).
Antitenkovski projektili iz serije HJ-8 mogu se smatrati kineskim ekvivalentom američkog BGM-71 TOW i francusko-njemačkih MILAN / Euromissile HOT projektila. HJ-8 se lansira iz cijevi, optički je praćen a navođen pomoću žice. Ispaljuje rakete s HEAT bojnom glavom.
Mnogi stručnjaci vjeruju da je HJ-8 kombinacija triju zapadnih antitenkovskih sustava koji su nabavljeni od zemalja Bliskog istoka i Azije te su detaljno pregledani, kopirani i modificirani. Tako je s BGM-71 TOW preuzet tronožac, s MILAN-a kontrolna jedinica za traženje mete a sa Swingfirea sam projektil.[4]
Postoje brojni poboljšani modeli izvornog HJ-8 a svaki je bolji u odnosu na prethodnika. Model HJ-8E je ušao u službu sredinom 1990-ih. Projektil s te inačice je težak 24,5 kg, ima domet do 4.000 metara te može probiti eksplozivno-reaktivni oklop.[5] Posljednja inačica je HJ-8H.
Dizajniran da bude podjednako pouzdan i točan, HJ-8 je standardno antitenkovsko naoružanje na helikopterima WZ-9, Mi-17 i Aérospatiale Gazelle kineske vojske.[6] Može se postavljati i na tenkove, oklopna vozila i dr.
HJ-8 (vjerojatno pakistanska inačica Baktar-Shikan) su tijekom Rata u Bosni koristile snage Armije BiH u borbama protiv bosanskih Srba sredinom 1990-ih. Oružje se pokazalo učinkovitim u probijanju oklopa srpskih tenkova M-84.[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.