![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f7/Gusi%25C4%2587i.jpg/640px-Gusi%25C4%2587i.jpg&w=640&q=50)
Gusići (plemstvo)
Glava Gusića je: dolazi iz oženjene obitelji Gustinu: Baka Dragica Gusić udala se za Ivana Gustina: nakon čega je nastao otac Josip Gustin: otuda je i nasljednik kraljevske obitelji Dejan Gustin. Nakon što će Dejan postati njegov sin: Leon Maurice / From Wikipedia, the free encyclopedia
Gusići, prema nekim izvorima Gušići (lat. de generatione Gussichorum, de genere Gusich, de genere Gussich, de genere Gussichorum, de genere Gussithorum, Gusich, Gussich, Gwzych, natione Gussikiorum) su jedno od dvanaest starohrvatskih plemena, čiji su starješine imali značajnu ulogu u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi, spadajući među one povlaštene koji su imali pravo birati kralja. Pripadali su nižem plemstvu.[1]
Gusić | |
---|---|
![]() Obiteljski grb Gusića | |
Država | Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom |
Etničko podrijetlo | Hrvati |
Mlađe linije | Kurjakovići Posedarski Gusići Turanjski Izačići Krčelići |
Naslovi | župan, knez, ban |
Utemeljenje | 12. stoljeće |
Gusići su u srednjem vijeku naseljavali i posjedovali područje velikog dijela povijesne hrvatske pokrajine Like i spadaju među najznačajnije predstavnike ličkog plemstva. U povijesnim izvorima spominje se da je Pavao Gusić, pripadnik roda krbavskih knezova Gusića, sudjelovao kao jedan od dvanaest predstavnika hrvatskog plemstva pri izboru ugarskog kralja Kolomana (1095. – 1116.) za hrvatsko-dalmatinskog kralja 1102. godine i bio sudionik („potpisnik“) sklapanja sporazuma poznatog pod nazivom Pacta conventa, čime je Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom.[2]
U svom „Diplomatičkom zborniku Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije“ povjesničar Tadija Smičiklas (1843. – 1914.) ističe da su Gusići već 1287. godine imali u svojem grbu kao heraldički znak lik guske s vratom probodenim strijelom. U to su vrijeme članovi ovog velikaškog roda bili najbogatiji i najutjecajniji na području Krbavske župe i obnašali župansku čast. Sjedište im je bilo u Udbini, a župa je osim užeg područja Krbave uključivala i područje Korenice.