Gajo Petrović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gajo Petrović (Karlovac, 12. ožujka 1927. – Zagreb, 13. lipnja 1993.), hrvatski filozof srpskog podrijetla, član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.[1] Jedan od najvažnijih predstavnika praxis filozofije. Svoje je filozofsko usmjerenje označavao kao mišljenje revolucije.
![]() |
Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava)Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji. |
![]() |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Bio je profesor ontologije, spoznajne teorije i logike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od 1950. pa do smrti, a predavao je na mnogim sveučilištima u Europi i SAD-u. Počasni je doktor sveučilišta u Strasbourgu. Član SANU od 1988 godine. Jedan je od osnivača i glavni urednik međunarodno poznatoga časopisa Praxis (1964. – 1974.) te suosnivač i član Savjeta Korčulanske ljetne škole (1964-1974.). Objavio je 14 knjiga (Engleski empirizam, Od Lockea do Ayera, Filozofija i marksizam, Prologomena za kritku Heideggera i dr.) i više rasprava i eseja.
Tijekom studentskih prosvjeda 1968. godine podržao je studentske zahtjeve protivno uputama SKH, zbog čega je 8. lipnja iste godine i isključen iz njenog članstva. Službeni je razlog za njegovo isključenje bio "anarholiberalizam".[2]