Formula 1 – sezona 1958.

Formula 1 - sezona 1958. je bila 9. sezona u prvenstvu Formule 1. Vozilo se 11 utrka u periodu od 19. siječnja do 19. listopada 1958. godine, a prvak je postao Mike Hawthorn u bolidu Ferrari. Svoj prvi i jedini konstruktorski naslov osvojio je Vanwall. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Phila Hilla i Grahama Hilla.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1958.
	Prvak
Vozač	Mike Hawthorn (Ferrari)
Konstruktor	Vanwall
Prethodna sezona	Sljedeća sezona
1957.	1959.

Sažetak sezone

Hawthorn na VN Argentine 1958.

Vanwall VW7, bolid s kojim je Vanwall osvojio prvi i jedini konstruktorski naslov u Formuli 1.

Cooper T43, bolid momčadi R.R.C. Walker Racing Team, s motorom smještenim iza vozača.

Britanac Mike Hawthorn osvojio je svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Četvrtu godinu zaredom, drugo mjesto pripalo je Stirlingu Mossu koji je pobijedio na četiri utrke ove sezone, dok je Hawthorn slavio samo na jednoj.

Moss i Francuz Maurice Trintignant, vozeći za momčad R.R.C. Walker Racing Team, pobijedili su na VN Argentine i VN Monaka u Cooperovom bolidu. Bile su to prve pobjede u Formuli 1 ostvarene u bolidu koji je imao motor smješten iza vozača. Tony Brooks pobijedio je na tri utrke ove sezone, a po jednu pobjedu ostvarili su Peter Collins i Amerikanac Jimmy Bryan na 500 milja Indianapolisa.

Na VN Portugala, na kojoj se prvi put vozila utrka Formule 1, suci su diskvalificirali Hawthornea koji se u posljednjem krugu izvrtio i nakratko izletio sa staze, te se na nju vratio, ali iz pogrešnog smjera. Čuvši za tu odluku, Moss je otišao do sudaca i stao u Hawthornovu obranu, koji su nakon toga uvažili Mossovo mišljenje te je diskvalifikacija bila poništena.

U odnosu na 1957. dogodilo se nekoliko promjena. Minimalna dužina utrke smanjena je na 300 kilometara, ili na minimalno vremensko trajanje od dva sata, dok je maksimum iznosio 500 kilometara. Uvedeno je i prvenstvo za konstruktore, a prvi naslov osvojio je Vanwall. Promjena vozača u utrci nije bila zabranjena, ali ako bi jedan vozač ustupio svoj bolid drugom vozaču tijekom utrke, oba vozača bila su onemogućena u osvajanju bodova.

Na gridu ove sezone pojavila se Maria Teresa de Filippis, prva žena u Formuli 1. Također, ovo je bila debitantska sezona za dva buduća svjetska prvaka, Amerikanca Phila Hilla i Britanca Grahama Hill, te Brucea McLarena, osnivača momčadi McLaren.

Sezonu su obilježile i velike nesreće. Amerikanac Pat O'Connor poginuo je na Indinapolisu, a Talijan Luigi Musso na VN Francuske, na kojoj je svoju posljednju utrku u Formuli 1 odvozio peterostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio. Collins je život izgubio na VN Njemačke, a na prvom i jedinom izdanju VN Maroka, Stuart Lewis-Evans je doživio nesreću, te je od zadobivenih ozljeda preminuo šest dana kasnije.

Samo tri mjeseca nakon osvajanja naslova, u prometnoj nesreći u Engleskoj, poginuo je i Hawthorn.^[1]

Vozači i momčadi

Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.

Vozači u rozim poljima su koristili bolide Formule 2 na Velikoj nagradi Njemačke i Velikoj nagradi Maroka.

Momčad	Konstruktor	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Scuderia Sud Americana	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Juan Manuel Fangio	1
					Carlos Menditeguy	1
Ken Kavanagh	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Jean Behra	1
					Luigi Taramazzo	2
					Ken Kavanagh	2, 5
Ecurie Bonnier	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Harry Schell	1
					Jo Bonnier	2–3, 5, 7, 9
					Phil Hill	6
					Giulio Cabianca	10
					Hans Herrmann	10–11
Francesco Godia Sales	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Paco Godia	1–2, 5–6
H.H. Gould	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Horace Gould	1–3
					Masten Gregory	3
R.R.C. Walker Racing Team	Cooper-Climax	T43 T45	Climax FPF 2.0 L4	C D	Stirling Moss	1
					Maurice Trintignant	2–3, 7–11
					Ron Flockhart	2
		T43	Climax FPF 1.5 L4	D	François Picard	11
Scuderia Ferrari	Ferrari	246	Ferrari 143 2.4 V6	E	Luigi Musso	1–3, 5–6
					Peter Collins	1–3, 5–8
					Mike Hawthorn	1–3, 5–11
					Wolfgang von Trips	2, 6–10
					Olivier Gendebien	5, 10–11
					Phil Hill	10–11
		156	Ferrari D156 1.5 V6	E	Phil Hill	8
Owen Racing Organisation	BRM	P25	BRM P25 2.5 L4	D	Jean Behra	2–3, 5–11
					Harry Schell	2–3, 5–11
					Maurice Trintignant	6
					Jo Bonnier	10–11
					Ron Flockhart	11
Bernie C. Ecclestone	Connaught-Alta	B	Alta GP 2.5 L4	A	Bernie Ecclestone	2
					Bruce Kessler	2
					Paul Emery	2
					Jack Fairman	7
					Ivor Bueb	7
Cooper Car Company	Cooper-Climax	T45 T44	Climax FPF 2.0 L4	D	Jack Brabham	2–3, 5–7, 9–10
					Roy Salvadori	2–3, 5–11
					Ian Burgess	7
					Jack Fairman	11
		T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Bruce McLaren	8, 11
					Jack Brabham	8, 11
Team Lotus	Lotus-Climax	12 16	Climax FPF 2.0 L4 Climax FPF 2.2 L4	D	Cliff Allison	2–3, 5–8, 10–11
					Graham Hill	2–3, 5–7, 9–11
					Alan Stacey	7
		16	Climax FPF 1.5 L4	D	Graham Hill	8
Vandervell Products	Vanwall	VW 5	Vanwall 254 2.5 L4	D	Stirling Moss	2–3, 5–11
					Tony Brooks	2–3, 5–11
					Stuart Lewis-Evans	2–3, 5–7, 9–11
Maria Teresa de Filippis	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Maria Teresa de Filippis	2, 5, 10
Giorgio Scarlatti	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Giorgio Scarlatti	2–3
					Jo Bonnier	6
Scuderia Centro Sud	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Gerino Gerini	2, 6–7, 10–11
					Maurice Trintignant	5
					Masten Gregory	5
					Wolfgang Seidel	5, 11
					Carroll Shelby	6–7, 10
					Troy Ruttman	6, 8
					Jo Bonnier	8
					Hans Herrmann	8
					Cliff Allison	9
					Maria Teresa de Filippis	9
	Cooper-Climax	T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Wolfgang Seidel	8
OSCA Automobili	OSCA	F2	OSCA 372 1.5 L4	P	Giulio Cabianca	2
					Luigi Piotti	2
André Testut	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	André Testut	2
					Louis Chiron	2
Ecurie Maarsbergen	Porsche	RSK	Porsche 547/3 1.5 F4	D	Carel Godin de Beaufort	3
		RS550	Porsche 547/3 1.5 F4	D	Carel Godin de Beaufort	8
Juan Manuel Fangio	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Juan Manuel Fangio	6
Dick Gibson	Cooper-Climax	T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Dick Gibson	8
Dr Ing F. Porsche KG	Porsche	RSK	Porsche 547/3 1.5 F4	?	Edgar Barth	8
High Efficiency Motors	Cooper-Climax	T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Ian Burgess	8
Ecurie Eperon d'Or	Cooper-Climax	T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Christian Goethals	8
Ecurie Demi Litre	Lotus-Climax	12	Climax FPF 1.5 L4	D	Ivor Bueb	8
J.B. Naylor	Cooper-Climax	T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Brian Naylor	8
Tony Marsh	Cooper-Climax	T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Tony Marsh	8
Temple Buell	Maserati	250F	Maserati 250F1 2.5 L6	P	Carroll Shelby	9–10
					Masten Gregory	10–11
André Guelfi	Cooper-Climax	T45	Climax FPF 1.5 L4	D	André Guelfi	11
British Racing Partnership	Cooper-Climax	T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Tom Bridger	11
Robert La Caze	Cooper-Climax	T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Robert La Caze	11

Kalendar

Rd	Datum	Velika nagrada	Staza	Prvo startno mjesto	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
1	19. siječnja	Argentina	Buenos Aires	Juan Manuel Fangio	Stirling Moss	Cooper-Climax
2	18. svibnja	Monako	Monaco	Tony Brooks	Maurice Trintignant	Cooper-Climax
3	26. svibnja	Nizozemska	Zandvoort	Stuart Lewis-Evans	Stirling Moss	Vanwall
4	30. svibnja	Indianapolis 500	Indianapolis	Dick Rathmann	Jimmy Bryan	Epperly-Offenhauser
5	15. lipnja	Belgija	Spa-Francorchamps	Mike Hawthorn	Tony Brooks	Vanwall
6	6. srpnja	Francuska	Reims	Mike Hawthorn	Mike Hawthorn	Ferrari
7	19. srpnja	Velika Britanija	Silverstone	Stirling Moss	Peter Collins	Ferrari
8	3. kolovoza	Njemačka	Nürburgring	Mike Hawthorn	Tony Brooks	Vanwall
9	24. kolovoza	Portugal	Boavista	Stirling Moss	Stirling Moss	Vanwall
10	7. rujna	Italija	Monza	Stirling Moss	Tony Brooks	Vanwall
11	19. listopada	Maroko	Ain-Diab	Mike Hawthorn	Stirling Moss	Vanwall

Sistem bodovanja

Mjesto	Bodovi
1.	8
2.	6
3.	4
4.	3
5.	2
Najbrži krug	1

• Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
• Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
• Iako su momčadi nastupale i s nekoliko bolida u utrci, konstruktorske bodove je mogao osvojiti samo najbolje plasirani bolid.
• Jedan bod za najbrži krug nije osvajao konstruktor, već samo vozač.
• Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.

Rezultati utrka

VN Argentine Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 14 Stirling Moss Cooper-Climax 2 h 19 min 33,7 s 7. 8 2. 16 Luigi Musso Ferrari + 2,7 s 5. 6 3. 20 Mike Hawthorn Ferrari + 12,6 s 2. 4 4. 2 Juan Manuel Fangio Maserati + 53,0 s 1. 4 5. 4 Jean Behra Maserati + 2 kruga 4. 2 Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 1 min 41,8 s

VN Monaka Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 20 Maurice Trintignant Cooper-Climax 2 h 52 min 27,9 s 5. 8 2. 34 Luigi Musso Ferrari + 20,2 s 10. 6 3. 36 Peter Collins Ferrari + 38,8 s 9. 4 4. 16 Jack Brabham Cooper-Climax + 3 kruga 3. 3 5. 8 Harry Schell BRM + 9 krugova 12. 2 Najbrži krug Mike Hawthorn - 1 min 40,6 s

VN Nizozemske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 1 Stirling Moss Vanwall 2 h 4 min 49,2 s 1. 9 2. 15 Harry Schell BRM + 47,9 s 7. 6 3. 14 Jean Behra BRM + 1 min 42,3 s 4. 4 4. 7 Roy Salvadori Cooper-Climax + 1 krug 9. 3 5. 5 Mike Hawthorn Ferrari + 1 krug 6. 2 Najbrži krug Stirling Moss - 1 min 37,6 s

Indianapolis 500 Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 1 Jimmy Bryan Epperly-Offenhauser 3 h 44 min 13,80 s 7. 8 2. 99 George Amick Epperly-Offenhauser + 27,63 s 25. 6 3. 9 Johnny Boyd Kurtis Kraft-Offenhauser + 1 min 9,67 s 8. 4 4. 33 Tony Bettenhausen Epperly-Offenhauser + 1 min 34,81 s 9. 4 5. 2 Jim Rathmann Epperly-Offenhauser + 1 min 35,62 s 20. 2 Najbrži krug Tony Bettenhausen - 1 min 2,37 s

VN Belgije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 4 Tony Brooks Vanwall 1 h 37 min 6,3 s 5. 8 2. 16 Mike Hawthorn Ferrari + 20,7 s 1. 7 3. 6 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 3 min 0,9 s 11. 4 4. 40 Cliff Allison Lotus-Climax + 4 min 15,5 s 12. 3 5. 10 Harry Schell BRM + 1 krug 7. 2 Najbrži krug Mike Hawthorn - 3 min 58,3 s

VN Francuske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 4 Mike Hawthorn Ferrari 2 h 3 min 21,3 s 1. 9 2. 8 Stirling Moss Vanwall + 24,6 s 6. 6 3. 6 Wolfgang von Trips Ferrari + 59,7 s 4. 4 4. 34 Juan Manuel Fangio Maserati + 2 min 30,6 s 8. 3 5. 42 Peter Collins Ferrari + 5 min 24,9 s 9. 2 Najbrži krug Mike Hawthorn - 2 min 24,9 s

VN Velike Britanije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 1 Peter Collins Ferrari 2 h 9 min 4,2 s 6. 8 2. 2 Mike Hawthorn Ferrari + 24,2 s 4. 7 3. 10 Roy Salvadori Cooper-Climax + 50,6 s 3. 4 4. 9 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 50,8 s 7. 3 5. 20 Harry Schell BRM + 1 min 14,8 s 2. 2 Najbrži krug Mike Hawthorn - 1 min 40,8 s

VN Njemačke Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 8 Tony Brooks Vanwall 2 h 21 min 15,0 s 2. 8 2. 10 Roy Salvadori Cooper-Climax + 3 min 29,7 s 6. 6 3. 11 Maurice Trintignant Cooper-Climax + 5 min 11,2 s 7. 4 4. 4 Wolfgang von Trips Ferrari + 6 min 16,3 s 5. 3 Bruce McLaren u Cooper-Climaxu je utrku završio na 5. mjestu, ali je vozio bolid Formule 2 i nije mogao osvojiti bodove. Najbrži krug Stirling Moss - 9 min 9,2 s

VN Portugala Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 2 Stirling Moss Vanwall 2 h 11 min 27,80 s 1. 8 2. 24 Mike Hawthorn Ferrari + 5 min 12,75 s 2. 7 3. 6 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 1 krug 3. 4 4. 8 Jean Behra BRM + 1 krug 4. 3 5. 22 Wolfgang von Trips Ferrari + 1 krug 6. 2 Najbrži krug Mike Hawthorn - 2 min 32,37 s

VN Italije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 28 Tony Brooks Vanwall 2 h 3 min 47,8 s 2. 8 2. 14 Mike Hawthorn Ferrari + 24,2 s 3. 6 3. 18 Phil Hill Ferrari + 28,3 s 7. 5 5. 6 Roy Salvadori Cooper-Climax + 8 krugova 14. 2 Masten Gregory i Carroll Shelby u Maseratiju su utrku završili na 4. mjestu, ali nisu osvojili bodove jer su dijelili bolid. Najbrži krug Phil Hill - 1 min 42,9 s

VN Maroka

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	8	Stirling Moss	Vanwall	2 h 9 min 15,1 s	2.	9
2.	6	Mike Hawthorn	Ferrari	+ 1 min 24,7 s	1.	6
3.	4	Phil Hill	Ferrari	+ 1 min 25,5 s	5.	4
4.	18	Jo Bonnier	BRM	+ 1 min 46,7 s	8.	3
5.	16	Harry Schell	BRM	+ 2 min 33,7 s	10.	2

Najbrži krug

Stirling Moss - 2 min 22,5 s

Poredak

Vozači

Mjesto	Vozač	Bodovi
1.	Mike Hawthorn	42	4	1	2		7	9	7	–	7	6	6
2.	Stirling Moss	41	8	–	9		–	6	–	1	8	–	9
3.	Tony Brooks	24		–	–		8	–	–	8	–	8	–
4.	Roy Salvadori	15		–	3		–	–	4	6	–	2	–
5.	Peter Collins	14	–	4	–		–	2	8	–
6.	Harry Schell	14	–	2	6		2	–	2	–	–	–	2
7.	Maurice Trintignant	12		8	–		–	–	–	4	–	–	–
8.	Luigi Musso	12	6	6	–		–	–
9.	Stuart Lewis-Evans	11		–	–		4	–	3	–	4	–	–
10.	Phil Hill	9						–		–	–	5	4
11.	Jean Behra	9	2	–	4		–	–	–	–	3	–	–
12.	Wolfgang von Trips	9	–	–				4	–	3	2	–
13.	Jimmy Bryan	8				8
14.	Juan Manuel Fangio	7	4					3
15.	George Amick	6				6
16.	Johnny Boyd	4				4
17.	Tony Bettenhausen	4				4
18.	Jack Brabham	3		3	–		–	–	–	–	–	–	–
19.	Cliff Allison	3		–	–		3	–	–	–	–	–	–
20.	Jo Bonnier	3	–	–	–		–	–	–	–	–	–	3
21.	Jim Rathmann	2				2
Mjesto	Vozač	Bodovi

• Mike Hawthorn je osvojio ukupno 49 bodova, ali samo 42 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Boja	Značenje
5	Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5	Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
–	Vozač nije osvojio bodove u utrci
	Vozač nije nastupao na utrci

Konstruktori

Mjesto	Konstruktor	Bodovi
1.	Vanwall	48		–	8		8	6	3	8	8	8	8
2.	Ferrari	40	6	6	2		6	8	8	3	6	6	6
3.	Cooper-Climax	31	8	8	3		–	–	4	6	–	2	–
4.	BRM	18		2	6		2	–	2	–	3	–	3
5.	Maserati	6	3	–	–		–	3	–	–	–	–	–
6.	Lotus-Climax	3		–	–		3	–	–	–	–	–	–
Mjesto	Konstruktor	Bodovi

• Vanwall je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 48 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.
• Ferrari je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 40 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.

Statistike

Vozač	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto
Stirling Moss	4	1	-	3	3	234
Tony Brooks	3	-	-	1	-	37
Mike Hawthorn	1	5	1	4	5	125
Peter Collins	1	-	1	-	-	83
Maurice Trintignant	1	-	1	-	-	53
Jimmy Bryan	1	-	-	-	-	139
Luigi Musso	-	2	-	-	-	-
Roy Salvadori	-	1	1	-	-	-
George Amick	-	1	-	-	-	18
Harry Schell	-	1	-	-	-	-
Stuart Lewis-Evans	-	-	2	1	-	-
Phil Hill	-	-	2	-	1	7
Jean Behra	-	-	1	-	-	28
Johnny Boyd	-	-	1	-	-	18
Wolfgang von Trips	-	-	1	-	-	-
Juan Manuel Fangio	-	-	-	1	1	25
Dick Rathmann	-	-	-	1	-	-
Tony Bettenhausen	-	-	-	-	1	24
Eddie Sachs	-	-	-	-	-	1

Konstruktor	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto
Vanwall	6	1	2	5	3	225
Ferrari	2	7	5	4	6	215
Cooper-Climax	2	1	2	-	-	99
Epperly-Offenhauser	1	1	-	-	1	181
BRM	-	1	1	-	-	27
Kurtis Kraft-Offenhauser	-	-	1	-	-	18
Maserati	-	-	-	1	1	26
Watson-Offenhauser	-	-	-	1	-	-
Kuzma-Offenhauser	-	-	-	-	-	1

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi VN Argentine Stirling Moss 2 VN Monaka Luigi Musso 4 VN Nizozemske Stirling Moss 5 Indianapolis 500 5 VN Belgije 3 VN Francuske 0 VN Velike Britanije Mike Hawthorn 7 VN Njemačke 6 VN Portugala 4 VN Italije 8 VN Maroka 1

Utrka Vozač Bodovi VN Argentine Cooper-Climax 2 VN Monaka 4 VN Nizozemske 6 Indianapolis 500 1 VN Belgije Ferrari 1 VN Francuske 6 VN Velike Britanije 11 VN Njemačke 4 VN Portugala Vanwall 1 VN Italije 6 VN Maroka 8

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo

Datum	Naziv utrke	Staza	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
7. travnja	VI Glover Trophy	Goodwood	Mike Hawthorn	Ferrari
13. travnja	VIII Gran Premio di Siracusa	Syracuse	Luigi Musso	Ferrari
19. travnja	XIII BARC Aintree 200	Aintree	Stirling Moss	Cooper-Climax
3. svibnja	X BRDC International Trophy	Silverstone	Peter Collins	Ferrari
20. srpnja	VI Grand Prix de Caen	Caen	Stirling Moss	Cooper-Climax

Izvori

1. Nostalgija: Bitka za Britaniju GP1, objavljeno 21. veljače 2014. Pristupljeno 23. lipnja 2017.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1958.

• Službena stranica Formule 1
• Formula 1 1958. - StatsF1