![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/63/USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg/640px-USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg&w=640&q=50)
Dugobazična interferometrija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dugobazična interferometrija ili VLBI (akronim od engl. Very Long Baseline Interferometry: interferometar s vrlo dugačkom bazom) je vrsta astronomske interferometrije, koja se koristi u radio astronomiji, a predstavlja uporabu međusobno povezanih i pažljivo koordiniranih radio teleskopa razmještenih širom svijeta, tako da djeluju kao jedan. Ona omogućuje istovremeno promatranje s više radio teleskopa, tako da obradom podataka dobijemo promatranje kao da je vršeno jednim radio teleskopom, veličine kao razmak između njih.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/63/USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg/320px-USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e4/Goldstone_DSN_antenna.jpg/640px-Goldstone_DSN_antenna.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Mount_Pleasant_Radio_Telescope.jpg/640px-Mount_Pleasant_Radio_Telescope.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/85/E-vlbi_science.jpg/640px-E-vlbi_science.jpg)
Utvrđivanje postojanja radioizvora, najčešće izvora čiji su signali vrlo slabi i postizanje što veće rezolucije kod radio teleskopa je ograničeno. Zbog povećanja kutnog razlučivanja (rezolucije) i određivanja strukture vrlo slabih izvangalaktičkih radioizvora, astronomi su sredinom 1960-tih, po načelima optičke interferometrije, konstruirali radio interferometre.
Konstrukcijom radiointerferometara, sustava od dva ili više radio teleskopa, duljina baze (udaljenost između antena) jednaka je efektivnom promjeru radio teleskopa. Na taj je način izbjegnuta gradnja velikih antena, a znatno je povećano kutno razlučivanje (rezolucija). U prvim su interferometrijskim mjerenjima (engl. Short Baseline Interferometry – SBI), radiosignali primani prijamnicima s oscilatorom i preko kabela prenošeni u središnju korelacijsku stanicu.[1] Udruživanje teleskopa pri promatranju na primjer kvazara ili praćenju svemirske letjelice Cassini-Huygens prilikom pada u atmosferu Titana, omogućava znatno povećanje razlučivanja.[2]