Došašće
From Wikipedia, the free encyclopedia
Došašće ili latinizam advent (lat. adventus = dolazak) početno je razdoblje u Crkvenoj liturgijskoj godini (izuzev istočnih kršćana), vrijeme pripreme za blagdan Božića. Zajedno s korizmom ubraja se u tzv. „jaka liturgijska vremena” i pokorničkoga je karaktera.[1]
Došašće u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića, koje simbolično označavaju četiri tisućljeća od stvara svijeta do Kristova dolaska u biblijskome izričaju.[2][3] Najranije može početi 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Prva je nedjelja došašća ona najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenoga).[2] Završava 24. prosinca na Badnjak. U Katoličkoj Crkvi u došašću prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije (često iz Izaije) i razmatra značaj Kristova utjelovljenja.[4]
Običaj je da se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četirima svijećama koje simboliziraju četiri nedjelje došašća.
Prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju kako bi prepoznali Boga koji dolazi.[5]
U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju priprave za Božić. U nekim krajevima BiH u kojima žive Hrvati priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenoga (»sveta Kata«). Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: „Sveta Kata zatvara vrata”.[6]
Prvi dio došašća (do 16. prosinca) zamišljen je tako da se vjernici pripravljaju za Kristov dolazak kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, dan kada je Sin Božji postao čovjekom.[7]
U došašću se svakoga jutra održavaju zornice (lat. rorate), ranojutarnje mise, koje imaju pokornički značaj. Simboliziraju budnost na koju je kršćanin pozvan u svojemu životu. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku, u kojemu su se održavale i adventske igre.[2][3]