From Wikipedia, the free encyclopedia
Domovoj je bio kućni duh u mitologiji Istočnih Slavena.
Domovoj je nastao od riječi dom. Bio je malo božanstvo i duh kuće. Često je nazivan djed ili gospodar kuće, Domovik, Djeduška, Starik, Khoromozitel.
U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi (priča iz 15. st). U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rjeđe u zmije i žabe.
Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Domavoja je bilo teško pronaći u kućama, najviše se nalazio na tavanu, najčešće u napuštenim kućama. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu.
Prema legendi (u kojoj možda ima utjecaja kršćanstva) o porijeklu Domovoja koju navodi Mike Dickson Kennedy, u svojoj Enciklopedija ruskih i slovenskih mitova i legendi, dok je stvoritelj (Svarog) stvarao nebo i zemlju, neka bića su se pobunila protiv njega pa ih je protjerao na zemlju gdje su se udomaćili i postali kućna božanstva Domovoji ili Domaći.[1]
U bajci Ivane Brlić-Mažuranić Šuma Striborova spominju se mali patuljci Domaći kao dobra bića koja su bila spremna pomoći. Najpoznatiji među njima je Malik Tintilinić.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
