From Wikipedia, the free encyclopedia
Crveni bor (Pinus resinosa)[1] ili norveški bor, je vrsta bora porijeklom iz Sjeverne Amerike. Granice raspona su Newfoundland na sjeveru, Manitoba na zapadu i Pennsylvania na jugu, s nekoliko manjih, razdvojenih populacija koje se javljaju u planinama Appalachian u Virginiji i Zapadnoj Virginiji, kao i nekoliko malih džepova u krajnjem sjevernom New Jerseyu i sjevernom Illinoisu.
Crveni bor | |
---|---|
Crveni bor u Minnesoti | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Pinophyta |
Razred: | Pinopsida |
Red: | Pinales |
Porodica: | Pinaceae |
Rod: | Pinus |
Podrod: | Pinus subg. Pinus |
Sekcija: | P. sect. Pinus |
Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
Vrsta: | P. resinosa |
Dvojno ime | |
Pinus resinosa Sol. ex Aiton | |
Rasprostranjenost | |
Baze podataka | |
Crveni bor je državno stablo Minnesote.[2] Naziv "Norveški bor", koji se javlja u Minnesoti, vjerojatno potječe od ranih skandinavskih doseljenika koje su ovi borovi podsjećali na one u norveškim šumama.[3]
Crveni bor je crnogorično drvo koje karakterizira visok, ravan rast na različitim staništima. Obično narastu do visine od 20–35 do 20–35 metara, s promjerom debla do 1 metar, a najviša zabilježena visina je bila 143.77 m. Krošnja je stožastog oblika, s vremenom postaje uska zaobljena kupola. Kora je gusta i sivo smeđa u podnožju stabla, te tanka, pahuljasta i svijetlo narančastocrvena u gornjoj krošnji; po čemu je vrsta i dobila ime "crveni" bor. Na pukotinama u kori može se vidjeti crvena boja. Kod ive vrste ne nalazimo mrtve grane, što znači da same otpadaju, pa starija stabla mogu imati vrlo dugačka debla, bez bočnih ozdanaka grana, ispod krošnje.
Četine su igličaste, tamno žutozelene boje, po 2 u svežnju, dugačke 12–18 cm, te krhke. Listovi pri savijanju pucaju, što se u nekim tekstovima navodi kao metoda determinacije vrste, no zapravo postoji još nekoliko vrsta bora s istom karakteristikom. Češeri su simetrično ovalni, 4–6 cm dugi i 2.5 cm široki, ljubičasti prije zrelosti, orašasto plavi kad sazriju. Kad sazriju, otvaraju se na širinu od 4–5 cm, s ljuskicama bez bodlje i gotovo bez stabljike.[4]
Crveni bor poznat je po vrlo konstantnoj morfologiji i niskim genetskim varijacijama u cijelom svom rasponu, što sugerira da je u svojoj novijoj evolucijskoj povijesti bio blizu izumiranja.[5][6] Genetska studija nuklearnih mikrosatelitskih polimorfizama među populacijama raspoređenim u cijelom njegovom prirodnom rasponu utvrdila je da se populacije crvenog bora s Newfoundlanda genetski razlikuju od većine populacija kopna, što je u skladu sa širenjem različitih glacijalnih refuzija kod ove vrlo samooprašivajuće vrste.[7]
Netolerantan je prema hladu, ali dobro se nalazi na vjetrovitim mjestima; najbolje raste u dobro dreniranom tlu. Ovo je dugovječno stablo, koje doseže maksimalnu starost od oko 500 godina.[8] Drvo je u šumarstvu komercijalno vrijedno za drvnu celulozu i drvenjaču, a drvo se koristi i za uređenje okoliša.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.