Crnogorsko primorje

Crnogorsko primorje^[1] (crnogor. ćiril. Црногорско приморје, eng. Montenegrin Littoral, njem. Montenegrinische Küste) je naziv za jadranski obalni pojas Crne Gore.

Boka kotorska

Obuhvaća teritorij ukupno 6 općina:

• Herceg Novi
• Kotor
• Tivat
• Budva
• Bar
• Ulcinj.

Povijest

U novijoj crnogorskoj povijesti, nakon Dukljanskoga kraljevstva, Zetske i Crnojevića države koje su u svojem sastavu imale gradove i područja na jadranskoj obali, Crnogorci su 1797. (Budva i okolica) i 1813. (Boka kotorska) zakratko proširili svoju državu oslobođenjem dijela svojeg primorja.

Podrobniji članak o temi: Ujedinjenje Crne Gore i Boke kotorske 1813.

U ratu 1876. – 1878. Kneževina Crna Gora oslobodila je primorske gradove Bar i Ulcinj, te su oni od međunarodnih sila priznati kao dio teritorija crnogorske države.

Tijekom Prvoga svjetskoga rata, nakratko je oslobođena i Budva, te dio Boke kotorske.

Gospodarstvo

Temeljna gospodarska djelatnost je turizam, čiji je uzlet počeo 1960-ih a nakratko je prekinut katastrofalnim potresom 15. travnja 1979. godine.

Najveća trgovačka luka je u Baru

Površina

Crnogorsko primorje zahvaća 2440 [[km²]] (oko šestinu Crne Gore).

Stanovništvo

Crnogorsko primorje prema popisu iz 2011. godine najgušće je naseljeni dio Crne Gore.

Slijedi popis po brojnosti stanovništva općina:

• Bar 42.048 stanovnika (6.78% ukupnog stanovništva Crne Gore)
• Herceg Novi 30.864 stanovnika (4.98%)
• Kotor 22.601 stanovnika (3.65%)
• Ulcinj 19.921 stanovnika (3.21%)
• Budva 19.218 stanovnika (3.10%)
• Tivat 14.031 stanovnika (2.26%).^[2]

Popis o nacionalnom sastavu na području Crnogorskoga primorja:

• Crnogorci 57.401
• Srbi 45.483
• Albanci 16.931
• Hrvati 4.985
• Muslimani 4.457
• Bošnjaci 2.883, itd.^[2]

Zemljopis

• 
  Budva
• 
  Sveti Stefan
• 
  Perast
• 
  Ulcinj

U zaleđu Crnogorsko primorja proteže se lanac planina: Orjen, Lovćen, Sutorman i Rumija.

Obalu Crnogorskog primorja odlikuje slaba razvedenost. Nema velikih otoka.

Ukupna dužina plaža je 52 km. Najdulja je Velika plaža kod Ulcinja, oko 12 km.

Vegetacija

Vegetacija je bujna, zimzelena.

Promet

Duž čitavog Crnogorskog primorja, od Herceg Novog do Ulcinja, proteže se Jadranska magistrala.

Od Kotora vodi stari put uz lovćenske sepertine do Cetinja.

Veza Budve i Podgorice je posebna magistrala preko Cetinja.

Postoji magistrala od Petrovca, Bara i Ulcinja, preko planine Rumije, do Podgorice.

Početkom 2000-ih pušten je u promet cestovni tunel Sozina koji je skratio put od Podgorice do Bara, Ulcinja i drugih naselja Crnogorskoga primorja.

Zračna luka je u Tivtu.

Kopnena veza je i željeznička pruga Bar – Sutomore – Podgorica – Kolašin – Mojkovac – Bijelo Polje (i dalje prema Republici Srbiji, opširnije Željeznička pruga Beograd – Bar).

Izvori

1. Crnogorsko primorje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
2. Službeno izvješće Zavoda za statistiku Crne Gore - MONSTATA o rezultatima popisa 2011.g., pristupljeno 4. siječnja 2020. (PDF)