![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1d/Illuminated.bible.closeup.arp.jpg/640px-Illuminated.bible.closeup.arp.jpg&w=640&q=50)
Crkveni latinski jezik
inačica latinskog jezika u službenoj uporabi u Katoličkoj Crkvi / From Wikipedia, the free encyclopedia
Crkveni latinski ili crkvenolatinski jezik (lat. Lingua Latina ecclesiastica) inačica je latinskoga jezika kojom se služi u Katoličkoj Crkvi i koji je njezin službeni jezik jer je kao jezik „univerzalan, nepromjenjiv i nije razgovoran” (Offιciorum omnium, br. 14).[1] Jedinstvenoga je leksika.[2] Jezik je Crkvenih dokumenata, Crkvene povijesti, kanonskog prava i katoličke liturgije rimskog obreda (Tridentska misa).
Kratke činjenice
Crkveni latinski jezik, crkvenolatinski jezik | |
Lingua Latina ecclesiastica | |
Razredba | indoeuropski italski latinsko-faliskički latinski crkvenolatinski |
Pismo | latinica |
Ustanova | Katolička Crkva |
Jezični kôd | |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Zatvori
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1d/Illuminated.bible.closeup.arp.jpg/640px-Illuminated.bible.closeup.arp.jpg)
Može se podijeliti na:
- klasični crkvenolatinski (Latinitas ecclesiastica classica), koji se razvijao pod utjecajem Rimskog Carstva (najviše Cicerona) i kojim su pisali Lav Veliki, sveti Augustin, sveti Ambrozije i sveti Jeronim (Vulgata),
- srednjovjekovni crkvenolatinski (Latinitas ecclesiae mediaevalis), kojim su pisali skolastici, Toma Akvinski, sveti Bonaventura i ini,
- novovjekovni crkvenolatinski (Latinitas ecclesiastica post medium aevum), u uporabi od 15. stoljeća i pod utjecajem renesanse te
- suvremeni (moderni) crkvenolatinski (Latinitas ecclesiastica moderna), jezik teologije do Drugoga vatikanskog sabora i oblik kojim su pisali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI..
Latinski jezik obvezni je dio humanističkog dijela obrazovanja svakog sjemeništarca, bogoslova ili redovničkog kandidata (Summi Dei Verbum, br. 4; Optatam totius, br. 13).[1]