![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/06/Circumhorizontal_arc_%2528Fire_Rainbow%2529_in_the_Nepal_Himalayas.jpg/640px-Circumhorizontal_arc_%2528Fire_Rainbow%2529_in_the_Nepal_Himalayas.jpg&w=640&q=50)
Cirkumhorizontalni luk
From Wikipedia, the free encyclopedia
Cirkumhorizontalni luk može se vidjeti kada visoko na nebu lebde sitni kristalići leda u obliku šesterokutnih pločica. Zbog molekularnih svojstava vodenog leda, svi su atmosferski ledeni kristali u pravilu šesterokutne prizme čija svaka stranica leži pod kutom od 60° u odnosu na susjednu i pod 90° u odnosu na baze. Bez obzira na njihov konačan oblik i veličinu, kutevi njihovih stranica uvijek su isti i upravo su zbog te činjenice haloi, lažno Sunce i razni drugi lukovi lako predvidljivi i moguće ih je jednostavno matematički simulirati. Otuda dolaze i boje: kristalići su prizme, a znamo što se događa svjetlosti kad prolazi kroz prizmu – svaka valna duljina svjetlosti lomi se malo drugačije, pa dobivamo spektar boja.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/06/Circumhorizontal_arc_%28Fire_Rainbow%29_in_the_Nepal_Himalayas.jpg/640px-Circumhorizontal_arc_%28Fire_Rainbow%29_in_the_Nepal_Himalayas.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/73/SunArcs2011Oregon.png/640px-SunArcs2011Oregon.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3b/Halos_Mexico.jpg/640px-Halos_Mexico.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/1/1f/Halo_1.pdf/page1-640px-Halo_1.pdf.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/1/14/Halo_2.pdf/page1-640px-Halo_2.pdf.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/9/9b/Halo_3.pdf/page1-640px-Halo_3.pdf.jpg)
Da bi se pojavio cirkumhorizontalni luk, na nebu se moraju nalaziti cirusi i cirostratusi. To su visoki i tanki oblaci između 5 i 10 kilometara iznad tla. Osim toga, njihovi ledeni kristalići moraju biti u obliku pločica. Ima ih jako mnogo i različitih su oblika, ali kutovi njihovih stranica uvijek su isti, a približno im je jednaka i orijentacija: njihove su baze u načelu usporedne s tlom. Sunčeva svjetlost ulazi u kristale kroz jednu od manjih, okomitih stranica, lomi se i izlazi kroz donju bazu, rastavljena na svoje sastavne boje. Rasap je čišći nego u slučaju obične duge i boje su izraženije.
Osim vrste i orijentacije ledenih kristala, još jedan uvjet mora biti zadovoljen za pojavu cirkumhorizontalnog luka: kutna visina Sunca. Zrake Sunčeve svjetlosti u kristal moraju upasti pod kutom većim od 58° da bi se mogle prelomiti i izaći kroz donju bazu. Ako je Sunce niže na nebu od toga, svjetlost ne izlazi kroz donju bazu već se odbija od nje natrag u unutrašnjost kristala. Odavde potječe tvrdnja da je cirkumhorizontalni luk "najrjeđa optička pojava u atmosferi" ili "najrjeđa vrsta ledenih haloa". To je djelomično točno i ovisi o zemljopisnom položaju promatrača.
Budući da Sunce mora biti najmanje 58° visoko na nebu da bi se vidio cirkumhorizontalni luk, on se rijetko vidi iz središnje Europe, te nikada sjevernije od Kopenhagena (koji leži na 55° sjeverne zemljopisne širine). Uvjeti stvaranja cirkumhorizontalog luka izravno ovise o broju dana u godini tijekom kojih Sunce dostiže visinu od 58° ili višu, a broj tih dana pak ovisi o zemljopisnoj širini promatrača. Na zemljopisnoj širini Zagreba, cirkumhorizontalni luk može se teoretski vidjeti tijekom nešto više od 300 sati godišnje i to oko podneva u tjednima i mjesecima oko ljetnog suncostaja (solsticija), kad je Sunce najviše na nebu. Situacija je mnogo povoljnija za promatrače na južnijim širinama: stanovnici Houstona na 30° sjeverno ovu pojavu mogu vidjeti tijekom 750 sati godišnje. Stoga je cirkumhorizontalni luk relativno rijetka pojava u većem dijelu Europe, ali češća u SAD-u koji najvećim dijelom teritorija leži između 30° i 45° sjeverne zemljopisne širine. Je li, stoga, točna tvrdnja da se radi o "najrjeđoj" atmosferskoj pojavi? Jest ako se nalazite sjevernije od 58°, ali općenito govoreći nije. Postoje brojne rjeđe pojave koje nastaju na sličan način: 46° halo, Lowitzovi, Kernovi, Parryjevi i Moilanenovi lukovi, lažno Sunce na 44° i 120°.
Dakle, uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi se vidio cirkumhorizontalni luk:
- zemljopisni položaj: promatrač se mora nalaziti na zemljopisnoj širini južnije od približno 58° sjeverno;
- oblaci: na nebu se moraju nalaziti visoki i tanki cirusi i cirostratusi;
- veličina i orijentacija ledenih kristalića: oblaci moraju biti sastavljeni od kristalića leda u obliku šesterokutnih pločica čije su baze položene usporedno s tlom.
- kutna visina Sunca: Sunce mora biti 58° ili više na nebu.
Želite li vidjeti cirkumhorizontalni luk, potražite ga između travnja i kolovoza oko podneva kad je Sunce visoko na nebu i kada su na nebu prisutni oblaci iz roda cirusa. Uvijek će se vidjeti 40°-ak stupnjeva ispod Sunca.
Cirkumhorizontalni luk ne treba miješati s iridescentnim oblacima (irizacija).[1]