From Wikipedia, the free encyclopedia
Brusna ploča ili brusno kolo se sastoji od:
Prirodna sredstva za brušenje su:
Umjetna sredstva za brušenje su:
Vezivna sredstva su:
Primjer: 450 x 100 x 127 A 60 K 8 V
Abrazivi dolaze najčešće u rasponu granula od 40 (od 420 do 660 μm), 60, 80, 100, 120, 150, 180, 220, 240, 280, 320, 360, 400, 500 i 600 (od 15 do 35 μm).[2]
Tvrdoća brusne ploče ovisi o čvrstoći vezivnog materijala i određuje se kao otpor veziva protiv ispadanja zrnaca. Oznake za tvrdoću brusnih ploča su:
Struktura brusne ploče je svojstvo koje može pri istoj finoći i tvrdoći biti različito. Time označavamo količinu zrnaca i veziva u jedinici obujma brusne ploče. Označava se vrijednostima od 1 do 14. Otvorena struktura je struktura s visokom poroznošću. Zatvorena struktura je ona koja ima najmanju poroznost među zrncima.
Prema izgledu i konstrukciji, brusne ploče mogu biti: pločaste, prstenaste, valjkaste, profilne, obručne, tanjuraste, lončaste, vretenaste, šuplje, brusne ploče na drški. Oblikovanje brusnih ploča obavlja se u kalupima. Nakon toga u ovisnosti o vezivu određuje se daljnji postupak. Uglavnom je to sušenje (kod keramičkih veziva), te pečenje u elektropećima. Alat se zatim ispituje tako da se drži najmanje 3 minute na 40 – 50% većoj brzini od dopuštene. Zatim se brusovi moraju još izbalansirati kako bi se izbjegle vibracije, koje negativno utječu na alat, stroj i obradak. Brusne ploče se koriste isključivo na alatima s pogonom (električnim, akumulatorskim ili pneumatskim pogonom).[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.