Bibliometrija kao disciplina informetrije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bibliografija (u suvremenoj literaturi poznatiji je termin bibliometrija) spada u područje informacijskih znanosti, a bavi se kvantitativnom analizom knjige. Knjiga označuje raznolike oblike materijalizacije određenog pisanog djela, knjigom se postiže otvorenost kategorije prema svim materijalnim medijima na kojima su ljudi kroz povijest bilježili svoje misli i osjećaje. Bibliometrija proučava kvantitativne aspekte produkcije, diseminacije, i uporabe zapisanog znanja, što ustvari znači da se bavi kvantitativnim proučavanjem fenomena kao što su autorstvo, izdavanje, čitanje, citiranje. Ovo uključuje proučavanje porasta literature o danom predmetu, obrasce distribucije produktivnosti autora, disperziju članaka po časopisima, zastarijevanje literature, epidemiologiju ideja, obrasce znanstvene suradnje, predviđanja o tome tko će dobiti Nobelovu nagradu...
Termin bibliometrija prvi je put, u smislu u kojem se danas koristi u informacijskoj znanosti, upotrijebljen 1969. godine kada ga je A. Pritchard u Journal of Documentation naveo s namjerom da 'ispravi' termin statistička bibliografija koja je po njegovu mišljenju „(...)nespretan, nedovoljno deskriptivan pojam i lako se može pobrkati sa samom statistikom ili pak bibliografijom o statistici“[1] (Pritchard, 1969).