Bertrand Russell
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell (Trelleck, 18. svibnja 1872. – Penrhyndeudraeth, 2. veljače 1970.), engleski[1] filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator. Jedan je od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća.[2][3][4]
Bertrand Russell | |
Zapadna filozofija | |
XX. stoljeće | |
Puno ime | Bertrand Arthur William Russell |
---|---|
Rođenje | 18. svibnja 1872. Trelleck, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Smrt | 2. veljače 1970. Penrhyndeudraeth, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Škola/tradicija | Analitička filozofija |
Glavni interesi | etika, epistemologija, logika, matematika, filozofija jezika, filozofija znanosti, religija |
Poznate ideje | analitička filozofija, logički atomizam, teorija opisa, Russellov paradoks, Russellov čajnik, iskustveno znanje i opisno znanje |
Utjecaji | Euklid · Platon · Gottfried Leibniz · David Hume · Percy Bysshe Shelley · G.E. Moore · John Stuart Mill · Gottlob Frege · Ludwig Wittgenstein · George Santayana · Alfred North Whitehead · Thomas Paine · Giuseppe Peano |
Utjecao na | Ludwig Wittgenstein · A. J. Ayer · Rudolf Carnap · Kurt Gödel · Karl Popper · W. V. Quine · Noam Chomsky · J. L. Austin · Saul Kripke · Moritz Schlick · Alfred Tarski · Friedrich Waismann · Donald Davidson · A. S. Eddington · Alan Turing · Hannah Arendt · Jules Vuillemin · John McDowell · Satish Kumar · Gareth Evans · Roderick Chisholm · Narhar Ambadas Kurundkar · Ernest Gellner |
Važnija djela
| |
Nagrade | |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje sveučilišnu karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim sveučilištima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsjedava Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.
Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.[5] Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo "Principia mathematica" nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.