Beril
From Wikipedia, the free encyclopedia
Beril (grč. βήρυλλος) je heksagonski (šesterokutni) mineral, berilijev alumosilikat, Be3Al2Si6O18. Obično je bezbojan, ali katkad i obojen. Razlikuju se obični (veliki mutni kristali) i dragi berili (prozirni kristali nježnih boja, cijenjeni kao drago kamenje), a najpoznatiji su:
- smaragd (zeleno obojen od kromova oksida),
- akvamarin (zelenkast i modar),
- ružičasti morganit,
- zelenkastožuti i žuti zlatni beril i
- heliodor (sadrži malo uranija, opalizira).
Beril | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Silikati |
Kemijska formula | |
Identifikacija | |
Molekularna masa | 537,50 |
Boja | Zelena, žutozelena, plava, zelenoplava, žuta, ružičasta, crvena |
Kristalni habitus | Dugoprizmatski, kratkostupićasti (ako sadrže Cs ili Rb) |
Kristalni sustav | Šesterokutna kristalna rešetka |
Sraslaci | Rijetki |
Kalavost | Slaba po {0001} |
Lom | Školjkast, ljušturast, neravan |
Žilavost | Lomljiv |
Mohsova tvrdoća | 7,5 - 8 |
Sjaj | Staklast do smolast |
Indeks loma | nω = 1,564–1,595 nε = 1,568–1,602 |
Optička svojstva | Jednoosna (-) |
Dvolom | δ = 0,0040–0,0070 |
Pleokroizam | Slab do izrazit |
Ogreb | Bijel |
Gustoća | 2,63 – 2,97 (prosjek 2,76) |
Topljivost | Netopiv u kiselinama |
Prozirnost | Proziran do slabo proziran |
Reference | [1][2][3][4] |
Beril je najvažniji mineral za dobivanje berilija. Dolazi gotovo redovito u pegmatitima (stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova ili pločastih eruptivnih tijela, u matičnoj stijeni ili stijenama oko eruptiva.) granita, na primjer Moslavačke gore, te u škriljevcima.[5]
Heksagonalni kristali berila veličinom mogu biti vrlo malih dimenzija pa sve do nekoliko metara. Beril ima školjkast Lom, tvrdoća mu je od 7,5-8, a specifična gustoća 2,63 do 2,80. Ima staklast sjaj i može biti proziran do poluproziran. Kalavost mu je slaba po baznom pinakoidu, a habitus mu je u obliku diheksagonske bipiramide. Čisti beril je bezbojan, ali vrlo često u sebi sadrži primjese pa su prisutni raznobojni varijeteti - bijeli, zeleni, plavi, žuti, crveni. Struktura mu se sastoji od međusobno povezanih šesteročlanih prstenova [Si6O18], koji su poredani jedni iznad drugih. Između tih prstenova nalaze se kanali u koje mogu ući kationi poput Na, K, Li, Cs, Ca, itd. ili čak molekula vode. Te strukturne primjese u kanalima određuju boju berila. Primjerci iz Brazila pokazuju asterizam. Danas je berile lako sintetski proizvesti, uz pomoć desetak različitih metoda.