drveno puhačko glazbalo From Wikipedia, the free encyclopedia
Balaban ili Balaman[1][2][3] (azerski: Balaban, lezginski: кфил, perzijski: دودوک ili بالابان, ruski: балабан ili баламан, turski: Balaban ili Mey, uzbečki: Balaban) azerbajdžansko je narodno drveno puhačko glazbalo.[4][3][2][5][6][7] Cilindričnoga je oblika, s dvostrukim jezičacom dužine oko 35 cm, s osam otvora koji se pokrivaju prstima i jednom rupom koja se pokriva palcem. Balaban, jedan od drevnih puhačkih glazbala, zastupljen je u svim krajevima Azerbajdžana. Ovo glazbalo je zastupljeno u Iranskome Azerbajdžanu i u Republici Azerbajdžan.
Klasifikacija |
---|
Drveno puhačko glazbalo |
Raspon tonova |
Srodna glazbala |
Duduk |
Glazbenici |
Alihan Imamhan oglji Samedov Kamil Džalil oglji Džalilov |
Zanatsko i izvedbeno umijeće balabana/meja | |
---|---|
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština | |
Azerbajdžan Turska | |
Regija: | Azija |
Godina upisa: | 2023. |
Ugroženost: | ne |
Poveznica: | UNESCO:01704 |
Balaban ima 8 rupa na prednjoj strani i jednu na zadnjoj strani u dijelu visine prve i druge rupe na prednjoj strani.[8] Sastoji se od cijevi, jezičaca, regulatora, i poklopca.[9]
Cijev balabana, ili govda, cilindrična je cijev dužine 280 – 320 mm, najčešće napravljena od drveta marelice (ponekad i od lješnjaka, kruške, duda, šimšira, itd.). Proces izrezivanja balabanske cijevi naziva se „balaban čakma". Gornji kraj cijevi (baš ili kup) ima okrugli oblik, a donji kraj (ajag) je zašiljen. Unutrašnja šupljina ima promjer koji iznosi oko 10 mm. Osam rupa ili „tonova“ koji čine „zvučni ton“ (sas pardasi) napravljeni su na prednjoj stran,i a jedna rupa je napravljena na donjoj strani, nasuprot od intervala između prve i druge rupe. Ponekad se na donjem kraju donje strane napravi dodatna rupa koja se zove nizam pardasi, kako bi se obezbijedila bolja boja zvuka.[9]
Rupe na instrumentu su klasifikovane na sljedeći način:[9]
Zvučni ton – sas pardasi | Funkcionalne | #1 – prvi ton – baš parda |
#4 – glavni ton – šah parda | ||
#6 – otvoreni ton– ačig parda | ||
#8 – donji ton – ajag parda | ||
pozadinski ton – arha parda | ||
Tonske | #2 – ton segaha – segah pardasi (1) | |
#5 – ton segaha – segah pardasi (2) | ||
#7 – ton mahur – mahur pardasi | ||
Akustične | donji ton balansa – nizam pardasi | |
Jezičac (gamiš, gargi ili dil) napravljen je od trske i ubacuje se u gornji otvor. On se izravnjava i dobiva oblik dvostrukoga jezičaca. On je vezan za glavnu cijev regulatorom dužine 60 mm i širine 10 mm koji se pravi od vrbe ili vinove loze presječene uzdužno. Poklopac se pravi od vrbe, lješnjaka, drijena ili duda i stavlja se na jezičac kako bi se spriječila oštećenja. Vezan je za regulator kako se ne bi izgubio.[9]
U svečanim prilikama, kao što su svadbe i odmorne ceremonije, svirača balabana prati perkusionist. Tradicionalna azerska glazbena skupina koju čine dva svirača balabana i perkusionist naziva se balabančilar dastasi. Prema Husenkuliju Sarabskome lovci su svirali balabane kako bi privukli prepelice. Određene vrste balabana se također koriste u ašik glazbi.[9]
Snimka Kjamilja Džalila ogljija Džalilova kako na balabanu svira pjesmu „Čargjah ahengi“ (azerski: Çahargah ahəngi ruski: Чаргях ахенги) uključena je u sastav Voyager Golden Recorda pod nazivom „Mugam“ s mnogim kulturnim postignućima čovječanstva.[10][11][12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.