From Wikipedia, the free encyclopedia
Atlantida (grčki: Ἀτλαντὶς νῆσος) u grčkoj je mitologiji otok legendarne drevne kulture, o čijem samom postojanju i lokaciji nema čvrstih dokaza. Prvi put Atlantidu spominje starogrčki filozof Platon, koji kaže da je ona razorena prirodnom katastrofom, najvjerojatnije potresom ili potopom. To je navodno bilo više od 9400 godina prije Platona.
Kao priča Platonovim dijalozima (Kritija i Timej), Atlantida je često opisivana kao mit koji je Platon stvorio kako bi ilustrirao svoje političke teorije. Premda je funkcija priče jasna, raspravlja se je li Platon doista imao inspiraciju stvarnim događajem, odnosno starijom tradicijom. Neki tvrde da se Platon prisjetio erupcije Tere[1][2] invaziju naroda s mora[3] ili Trojanskog rata,[4] dok drugi inzistiraju da su mu motivacija bili suvremeniji događaji poput uništenja Helikea 373. pr. Kr. kad je taj grad potonuo u noći ili pak atenska invazija na Siciliju od 415. pr. Kr. do 413. pr. Kr.
O mogućem postojanju Atlantide raspravljalo se od antike, ali je često to vjerovanje odbacivano. Priču su otkrili humanisti u novije vrijeme, premda je u srednjem vijeku bila nepoznata.
Dan danas, Atlantida je inspiracija brojnim piscima i stvarateljima, od znanstvene fantastike preko stripova do filmova, a njezino je ime postalo eponim za izgubljenu civilizaciju.
Platonovi dijalozi Kritija i Timej, napisani oko 360. pr. Kr., najstarije su referencije o Atlantidi. Platon nikad nije dovršio Kritiju. Benjamin Jowett i mnogi drugi smatraju da je Platon planirao treći dijalog zvan Hermokrat. John Luce predstavlja da je Platon, pošto je opisao podrijetlo svijeta i ljudi u Timeju, kao i alegorijsko savršeno društvo drevne Atene i njihovu borbu s antagonistima iz Atlantide, time htio napraviti strategiju helenske civilizacije tijekom njihova sukoba s barbarima kao tematiku u Hermokratu.
U Timeju predstavlja Atlantidu, a osobe koje sudjeluju jesu Kritija, Timej, Hermokrat i Sokrat, premda samo Kritija govori o Atlantidi.
Prema Platonu, Atlantida je bila velik otok, veličine kao Libija i Azija zajedno. Nalazio se s "one strane Heraklovih stupova". To je bila plodna i bogata zemlja koja je davala dvije žetve godišnje. Stanovništvo se bavilo poljoprivredom, stočarstvom i zanatima. Kopali su i topili rude. U izobilju je bilo zlata, najcjenjenijeg materijala. Raširen je bio i materijal "orihalk".
U sredini otoka nalazila su se dva izvora; jedan s hladnom, a jedan s toplom vodom. Oko njih su stanovnici izgradili bazene za kupanje, od kojih su neki bili pokriveni. Postojalo je više gradova i tri pristaništa. Zemljom je vladao Atlant uz pomoć 10 careva. Sastajali su se svakih 6 godina, donosili zakone i sudili.
Stanovništvo je uživalo u sreći i bogatstvu sve dok njihovi carevi nisu zaratili s ostatkom svijeta. Atlantiđanima neprijateljsku vojsku predvodili su Grci, a na njihovu čelu bijahu Atenjani. U strahovitoj bici Grci su odnijeli potpunu pobjedu i spriječili Atlantiđane da se prošire "s ove strane Heraklovih stupova".
Od Donnellyja postojale su stotine nagađanja o Atlantidinoj lokaciji. Mnoga mjesta dijele neke značajke s Atlantidom (voda, katastrofalni kraj, isto razdoblje), ali ni za jedno mjesto ne može biti dokazano je li ondje doista bila Atlantida. Neke od predloženih lokacija jesu u Sredozemnom moru ili blizu njega: Sardinija, Kreta i Santorini, Cipar, Malta, Ponza, a također gradovi ili države poput Troje, Tartesa ili Tantala te Turske, sve do nove izraelsko-sinajske teorije. Kanarski otoci uzeti su kao moguća lokacija također – zapadno od Gibraltara, ali blizu Sredozemnom moru.
Velika erupcija vulkana Tere dogodila se oko 17. do 15. stoljeća prije nove ere te uništila minojsku civilizaciju na Kreti pa mnogi vjeruju da je to inspiriralo priču o Atlantidi. A. G. Galanopoulos govori da je moguće da je narušen vremenski sklad zbog pogreške u prijevodu s egipatskog na grčki te su se tako stotine godina pretvorile u tisuće godine. Tako bi se doba Atlantide poklapalo s kretskim dobom – 900 godina prije Solona bilo bi 15. stoljeće pr. Kr..
Predlagane su i lokacije izvan Sredozemlja poput Andaluzije,[5] Indonezije, Bermudskog trokuta te Kariba. U Crnom moru predložene su tri lokacije: Bospor, Sinop i Ankomah, legendarno mjesto blizu Trabzona.
Predlagane su i Švedska, Irska i Sjeverno more (Ulf Erlingsson).
Govorilo se čak i o mjestima u Tihom i Indijskom oceanu poput Indonezije, Malezije i izgubljenog kontinenta kod Indije, Kumari Kandam. Predlagani su čak i Kuba te Bahami, a neki vjeruju da se Atlantida protezala od Španjolske do Srednje Amerike. Ignatius Loyola Donnelly povezuje Atlantidu s Aztecima.
Postoji puno teorija o značenju imena Azteka, pa i teorija kako bi mogli biti potomci stanovnika Atlantide. Prema toj teoriji Azteci su bili potomci stanovnika Atlantide, koji su nakon katastrofe uspjeli doći do Meksika i tamo izgraditi novu civilizaciju.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.