From Wikipedia, the free encyclopedia
Magijski Arbatel (lat. Arbatel de magia veterum) je magijski priručnik tiskan u Baselu 1575. godine. Ovo djelo spominje dr. John Dee u svojoj knjizi Mysteriorum Libri.[1]
Knjiga je prvi put tiskana 1575. u gradu Baselu u Švicarskoj. Autor teksta je nepoznat, no pretpostavlja se da bi mogao biti podrijetlom iz Italije, jer je sadržaj pod utjecajem kršćanske, a ne židovske tradicije. Vjeruje se da je posljednji redaktor djela bio švicarski liječnik Theodor Zwinger.[2] Najčešće citirana knjiga u Arbatelu je Biblija. Engleski prijevod knjige izdao je Robert Turner 1655. godine kao dodatak Četvrte knjige Okultne filozofije pripisane njemačkom okultistu Heinrichu Corneliusu Agrippi.[3]
Knjiga se prvotno sastojala od devet svezaka, od kojih je sačuvan samo jedan koji se bavi temeljnim zakonima magije. Fokus knjige je na prirodi prirodnog odnosa između čovječanstva i nebeske hijerarhije.[4] U knjizi se detaljno spominju olimpijski duhovi koji lutaju zrakom i među zvijezdama te upravljaju svijetom. Opisuje se stodevedeset i šest olimpijskih područja kojima upravlja sedam glavnih duhova (Aratron, Betor, Faleg, Oh, Hagit, Ofiel i Ful). Svaki od duhova je u analogiji s jednim od sedam astroloških planeta i moguće ih je zazivati pomoću sigila i rituala.[5]
U Arbatelu se navodi kako izvori okultne mudrosti izviru iz Boga, duhovne esencije i prirode, ali mogu i od zlih duhova iz pakla i od elementarnih duhova. U prošlosti se, unutar okultističkih krugova, vjerovalo da je Arbatel jedan od najboljih autoriteta po pitanju duhovnih esencija i njihovih moći te stupnjeva.[6]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.