Arapsko-izraelski rat 1948.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Arapsko-izraelski rat 1948., znan i kao Izraelski rat za neovisnost (hebrejski מלחמת העצמאות or מלחמת הקוממיות, Milhemet HaAtzma'ut; arapski حرب 1948, rat iz 1948.)[4] je bio prvi u nizu ratova između Izraela i arapskih država u sklopu Bliskoistočnog sukoba.[5] Za Izraelce, rat označava uspostavu hebrejske države Izrael, dok za palestinske Arape označava početak pojma „al Nakba“ („Katastrofa“)[6][7] zbog egzodusa stotina tisuća palestinskih izbjeglica iz Izraela te njihove zabrane povratka, ali i želje za osnutkom palestinske države.
Arapsko-izraelski rat 1948. | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Bliskoistočni sukob | |||||||||
Planirana podjela Palestine 1947. na arapski i izraelski dio | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
Izrael
Neregularne i paravojne formacije Strani dobrovoljci |
Egipat Sirija Transjordan Libanon Irak Saudijska Arabija Palestina Neregularne i paravojne formacije Strani dobrovoljci | ||||||||
Vođe | |||||||||
Yaakov Dori Yigael Yadin Yisrael Galili Mickey Marcus Yitzhak Rabin |
Glubb Pasha Abd al-Qadir al-Husayni Hasan Salama Abdul Rahman Hassan Azzam Ahmed Ali al-Mwawi Faruk I. Shukri al-Quwatli | ||||||||
Vojne snage | |||||||||
Izrael: 29.677 vojnika (1947.) 115.000 (1949.). |
Egipat 10.000-20.000 Sirija 2.500-5.000 Jordan 6.000-12.000 Libanon 1.000-2.000 Irak 5.000-18.000 Saudijska Arabija 800-1.200 Arapska vojska oslobođenja 3.500-6.000 | ||||||||
Posljedice | |||||||||
Poginulih vojnika: 4.000 Poginulih civila: 2.400 Ukupno: 6.373[1] |
Ukupno: 5.000[2]-15.000[3] |
Sve je počelo 1947. kada su Ujedinjeni narodi usvojili rezoluciju 181 kojom bi se palestinski mandat razdvojio na arapsku i izraelsku državu,[8] ali koji su odbile arapske države. Nakon Holokausta, porasli su zahtjevi za osnutkom hebrejske države kojom bi se omogućila domovina za židovsku naciju.[9] Razni Židovi su smatrali da je za to najpogodnija tadašnja Palestina, kolijevka hebrejske nacije. Deseci tisuća židovskih imigranata s godinama se doseljavalo u to područje, no Arapi nisu blagonaklono gledali na došljake i htjeli su da Palestina postane arapska država.
David Ben-Gurion proglasio je Izrael neovisnom državom 14. svibnja 1948. pa je usljedilo priznanje SAD-a i Sovjetskog Saveza, no arapske države su proglasile rat: vojska iz Sirije, Iraka, Saudijske Arabije, Transjordana, Egipta i Libanona ušla je na teritorij britanskog mandata Palestine i napala novoosnovani Izrael.[10] Ipak, Izrael je odbio napad i ipak postao neovisna država, pri tom pripajajući i oko 40 % teritorija koji je bio namijenjen Palestini. Gaza je pripala Egiptu a Zapadna obala Jordanu. U ratu je poginulo najmanje 11.000 ljudi.[3]