Ante Pavelić
hrvatski političar, ratni zločinac i vrhovni vođa fašističkoga ustaškog pokreta / From Wikipedia, the free encyclopedia
Ante Pavelić (Bradina kod Konjica, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca 1959.) bio je hrvatski odvjetnik i političar, revolucionar,[1] ratni zločinac,[2] osnivač i vođa ultranacionalističkoga Ustaškog pokreta te poglavnik i fašistički diktator[1][3]:403 Nezavisne Države Hrvatske (NDH),[3]:63 marionetske države koja je u Drugom svjetskom ratu bila protektorat fašističke Italije i nacističke Njemačke.[3]:265.[4][5] Za vrijeme svoje vladavine uspostavio je ustaški teror u NDH te su diljem zemlje otvarani koncentracijski logori u kojima su masovno stradavali Židovi, Srbi i Romi, ali i politički neistomišljenici.[6] Godine 1941. Rimskim ugovorima predao je Mussolinijevoj Italiji velik dio hrvatske zemlje.[7]
Ante Pavelić | |
---|---|
Pavelić u ustaškoj odori. | |
potpis | |
Rođenje | 14. srpnja 1889. Bradina kraj Konjica, BiH (tada Austro-Ugarska) |
Smrt | 28. prosinca 1959. Madrid, Španjolska |
Stranka | HSP (1910. – 1929.) UHRO (1929. – 1945.) HDS (1956.) HOP (1956. – 1959.) |
Zanimanje | pravnik |
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske | |
10. travnja 1941. – 8. svibnja 1945. | |
Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
Nasljednik | Nikola Mandić (kao predsjednik Vlade) |
1. Predsjednik Vlade NDH | |
16. travnja 1941. – 2. rujna 1943. | |
Zamjenik | Osman Kulenović (1941.) Džafer-beg Kulenović (1941. – 1943.) |
Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
Nasljednik | Nikola Mandić |
1. Ministar vanjskih poslova NDH | |
16. travnja 1941. – 9. lipnja 1941. | |
Premijer | On sam |
Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
Nasljednik | Mladen Lorković |
2. Ministar oružanih snaga NDH | |
4. siječnja 1943. – 2. rujna 1943. | |
Prethodnik | Slavko Kvaternik |
Nasljednik | Miroslav Navratil |
Zastupnik u Skupštini Kraljevine SHS | |
11. rujna 1927. – 7. siječnja 1929. | |
Premijer | Velimir Vukićević (1927. – 1928.) Anton Korošec (1928. – 1929.) |
Predsjednik | Aleksandar I. |
Na početku političke karijere bio je član tadašnje Stranke prava.[1] Krajem 1920-ih obnašao je dužnost zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije kao predstavnik Stranke prava i Hrvatskoga bloka.[8] Nakon uspostave Šestosiječanjske diktature koju je Aleksandar I. Karađorđević proglasio početkom 1929. godine, Pavelić se povlači u egzil, gdje je 1929. godine[9] organizirao Ustaški pokret, separatističku i fašističku organizaciju.[10] Tijekom Drugog svjetskog rata i nakon Travanjskog rata 1941. godine Pavelić se vraća iz egzila i u suglasnosti sa Silama Osovine postaje poglavnik novouspostavljene Nezavisne Države Hrvatske, koju je Slavko Kvaternik proglasio 10. travnja 1941. godine uz podršku Trećeg Reicha.
Uz potporu ustaških milicija i tajne policije osniva totalitaran politički sistem sličan onomu u Trećem Reichu. Pod njegovom su vlašću izgrađeni koncentracijski logori i doneseni rasni zakoni na osnovi kojih su stradale mnoge manjine, ponajviše Srbi, Židovi i Romi,[10] a nemilosrdno se obračunavao i s antifašistički nastrojenim Hrvatima[11][12] i ostalim političkim neistomišljenicima.
Nakon što su 1945. Narodnooslobodilačka vojska i Savezničke sile porazile NDH, Ante Pavelić preko tzv. samostanske rute bježi u Argentinu, gdje je i dalje bio politički aktivan, te ondje osniva Hrvatski oslobodilački pokret. Godine 1957. Blagoje Jovović izvršio je atentat na Antu Pavelića i teže ga ranio. Nakon toga Pavelić se povlači u Španjolsku.[1][8] Preminuo je 1959. godine u Madridu od posljedica atentata.[8]