Anaerobna digestija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Anaerobna digestija je skup procesa kod kojih mikroorganizmi razlažu bio-razgradivi materijal bez prisustva kisika. Proces se koristi za potrebe industrije i domaćinstava kao način zbrinjavanja otpadom ili za proizvodnju goriva. U prirodi nailazimo na anaerobnu digestiju u zemlji i u sedimentima na dnu jezera i oceana. Tamo se proizvodi metan kojeg je 1776. Otkrio Alessandro Volta. Digestija se dijeli u 4 faze: hidrolizu, acidogenezu, acetogenezu i metanogenezu. Anaerobna digestija se koristi kao dio procesa za tretiranje biorazgradivog otpada i kanalizacije. Kao dio integriranog sustava gospodarenja otpadom, anaerobna digestija smanjuje emisije deponijskih plinova u atmosferu. Anaerobna digestija se naširoko koristi kao izvor obnovljive energije. Jedan od krajnjih produkata je bioplin koji se sastoji od metana, ugljikovog dioksida i ostalih plinova u tragovima. Može se koristiti direktno kao gorivo ili tretirati da se dobije biometan. Digestat, bogat mineralima se može koristiti kao gnojivo. S napretkom tehnologije i snižavanjem troškova, mnoge države posvećuju povećanu pozornost anaerobnoj digestiji (Velika Britanija, Njemačka, Danska).[1][2]