Abelisauridi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Abelisauridi (lat. Abelisauridae - Abelovi gušteri) su porodica (ili kladus) ceratosaurskih teropoda. Abelisauridi su živjeli tijekom perioda krede na drevnom južnom superkontinentu Gondwani, a njihovi fosili se danas mogu naći u Africi i Južnoj Americi, kao i u Indiji i na Madagaskaru. Abelisauridi se u fosilnim nalazima prvi put pojavljuju u stijenama iz rane krede (iako bi neke kosti iz srednje jure mogle također pripadati njima), a posljednji rod (Majungasaurus) preživio je do kraja ere Mezozoika prije 65 milijuna godina.
Abelisauridi | |
---|---|
Rekonstrukcija skeleta roda Aucasaurus | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Fosili | |
Raspon fosila | |
Donja kreda-gornja kreda, moguće i sredinom jure | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Reptilia |
Nadred: | Dinosauria |
Red: | Saurischia |
Podred: | Theropoda |
Infrared: | Ceratosauria |
Natporodica: | Abelisauroidea |
Porodica: | †Abelisauridae Bonaparte & Novas, 1985. |
Rodovi | |
Vidi tekst | |
Baze podataka | |
Kao i većina teropoda, abelisauridi su bili dvonožni mesožderi. Karakterizirali su ih zdepasti zadnji udovi i ekstenzivni ornamenti na lubanji, s brazdama i udubinama. Kod mnogih su abelisaurida, poput Carnotaurusa prednji udovi degenerativni, lubanja je kraća, a postoje i koštane izrasline iznad očiju. Većina poznatih rodova bila je između 5 i 9 m dužine, od njuške do kraja repa. Prije nego što su postali poznatiji, fragmentarni ostatci abelisaurida često su se pogrešno identificirali kao ostatci mogućih južnoameričkih tiranosaurida.[1]