Čulo mirisa
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čulo mirisa je jedno od pet ljudskih čula. Njegovi receptori reagiraju na hemijske podsticaje (draži) raznih plinovitih hemijskih tvari koje se otapaju na sluznici. Ova vrsta osjeta nastaje kad mirisne čestice podražuju tzv. Schultzeove ćelije, kojih u čovjeka ima oko 600.000, a raspoređene su po mirisnoj regiji u sluznici gornje nosne školjke.[1][2][3]
Temeljni dijelovi nosa građeni su od koštanog i hrskavičnog tkiva. Oni čine korijen nosa i nosnu pregradu septum, koja uzdužno dijeli nosnu šupljinu na dva dijela. Kosti lobanje iza nosa pune su šupljina koje se nazivaju paranazalni sinusi. Oni se otvaraju u nosnu šupljinu i kao i nosni putevi, prekriveni su sluznicom. Osjet njuha kod čovjeka, majmuna, ptica, reptila i vodozemaca mnogo je slabiji od osjeta njuha ostalih sisara.[4]
Sastoji se od organa za osjećanje mirisa, a osjetilne ćelije su smještene u sluznici u gornjem dijelu nosne šupljine. Nervni impulsi iz čulnih ćelija odlaze živcem do odgovarajućeg centra u velikom mozgu gdje nastaje osjećaj mirisa.