From Wikipedia, the free encyclopedia
The Seattle Times jesu novine grada Seattlea i najveće dnevne novine u saveznoj državi Washington. Seattle Times služi kao glavni štampani izvor vijesti nakon što je Seattle Post-Intelligencer prestao sa štampanjem svojih novina 2009.[2]
| The Seattle Times | |
|---|---|
 Naslovna strana The Seattle Timesa 4. jula 2006. | |
| Vrsta | dnevne novine |
| Format | cijeli format |
| Vlasnik/-ci | The Seattle Times Company |
| Izdavač | Frank A. Blethen |
| Urednik | Kathy Best |
| Osnovane | 1891 |
| Sjedište | 1000 Denny Way Seattle, Washington 98109, SAD |
| Tiraž | 229.764 dnevno 336.363 nedjeljom[1] |
| ISSN | 0745-9696 |
| Veb-sajt | www |
Seattle Times prvobitno je bio poznat pod nazivom Seattle Press-Times. Godine 1891. radio je pod tim imenom i sadržavao četiri strane sa dnevnim tiražom od 3.500 primjeraka, koga su učitelj iz savezne države Maine i pravnik Alden J. Blethen kupili 1896.[3][4] Novine su preimenovane u Seattle Daily Times, te se udvostručio tiraž u šest mjeseci. Do 1915. tiraž je već bio 70.000 primjeraka.
Times su jedne od posljednjih dnevnih novina većih gradova u Sjedinjenim Američki Državama kojima upravlja i koje posjeduje lokalna porodica (Blethens). The Seattle Times Company, kompanija koja posjeduje i upravlja novinama Times, također posjeduje tri druge novine u saveznoj državi Washington. The McClatchy Company posjeduje 49,5% glasačkih dionica za The Seattle Times Company, kojih je prije posjedovala medijska kompanija Knight Ridder.
Izvještavanje novina Timesa im je dodjelilo devet Pulitzerovih nagrada.[3] Posjeduje međunarodnu reputaciju po svom istražnom novinarstvu.[5] U aprilu 2012. godine, istraživački novinari Michael Berens i Ken Armstrongsu osvojili Pulitzerovu nagradu za istraživačko novinarstvo za seriju koja je dokumentarisala više od 2.000 smrtnih slučajeva zbog korištenja metadona kao analgetika u medicinskim ustanovama.[6] U aprilu 2010. godine, Times osoblje je osvojilo Pulitzerovu nagradu za izvještavanje udarnih vijesti pogotovo ističući "sveobuhvatno izvještanje, štampano i online, o smrtnim slučajevima četiri policijska službenika u kafiću i izvještavanje od 40-satnoj potjeri za osumljičenim."[7] Grad je bio uznemiren tokom potjere te je The Seattle Times imao osoblje koje je neprekidno radilo na nadgledanju istrage i istraživanju historije ubice u sistemu krivičnog pravosuđa.
U februaru 2002. godine, Times je objavio naslov "Amerikanka zasjenila Kwan, Slucka u šoku" nakon što je Sarah Hughes osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 2002. Mnogi azijski Amerikanci osjećali su se uvrijeđeno čak i nakon što se osoblje Timesa izvinilo jer je Michelle Kwan također Amerikanka.[8]
Dana 17. oktobra 2012. izdavači Timesa pokrenuli su reklamne kampanje za podršku republikanskog kandidata Robu McKenni i za referendum o legalizaciji istospolnih brakova u saveznoj državi Washington. Rukovodstvo novina je izjavilo da su reklame bile namjenjene da "demonstriraju koliko učinkovito reklamiranje u Timesu može biti."[9] Reklame za podršku McKenna prestavljaju $80.000 nezavisnog troška za njegovu kampanju.[10] Više od 100 osoblja potpisalo je pismo protesta i poslalo ga izdavaču Timesa, Franku Blethenu, nazivajući to što je on dozvolio "nečuvenim činom".[11]
Od 1983. do 2009. Times i jedine druge "veće" novine u Seattleu, Seattle Post-Intelligencer, bili su pod "zajedničkim radnim sporazumom" (engleski: Joint Operating Agreement – JOA) po kojem bi Times kontrolirao oglašavanje, proizvodnju, marketing i tiraž da oba lista.[3] Novine su zadržale svoj identitet sa zasebnim vijestima i različitim odjelima s editorijalima.
Times je najavio da planira otkazati JOA 2003, citirajući dio JOA ugovora koji bi im dozvoljavao da prekinu ugovor nakon tri uzastopne godine gubljenja novca.[12] Hearst (koji je posjedovao Seattle Post-Intelligencer) je tužio tvrdeći da klauzula više sile ne dozvoljava Timesu da citira gubitke za razlog prekidanja JOA ugovora jer oni potiču od izvanrednih događaja (u ovom slučaju, to je bio štrajk koji je trajao sedam sedmica). Iako je okružni sudija presudio u Hearstovu korist, Times je dobio žalbu, uključujući jednoglasnu odluku vrhovnog suda savezne države Washington 30. juna 2005.[13] Hearst je nastavio tvrditi da je Times izmislio gubitke 2002. godine. Oba lista su najavali kraj spora 16. aprila 2007.[14]
Sporazum je raskinut kad je Post-Intelligencer prestao sa štampanjem 17. marta 2009.
The Times sadrži različite odjeljke svakog dana:
The Seattle Times se dostavljao poslije podne sve do 6. marta 2000.[15] Promijenio je vrijeme dostave u jutarnji termin da ne završi kao ostale novine koje su se dostavljale poslije podne, jer su te novine prestale s radom.[16] Ovo je postavilo Times kao direktnog konkurenta s jutarnjim novinama Seattle Post-Intelligencer s kim je Times bio JOA partner. Nakon devet godina, P-I su postale novine koje se objavljuju samo na internetu.
Format Timesa (još poznato kao cijeli format) već je decenijama bio 34 cm i štampao se s veb-formata od 137 cm. Sljedivši standarde industrije, širina stranice je promijenjena za 2,5 cm na 32 cm, sad koristeći veb-format od 127 cm. U februaru 2009, veb-veličina ponovo je umanjena na 117 cm što je suzilo širinu stranice na 29 cm.[17]
Cijene Timesa su: 1 $ za dnevno izdanje, 2 $ za nedjeljno izdanje i Dan zahvalnosti u okruzima King, Pierce, Snohomish i Kitsap. Cijene mogu biti malo veće u ostalim dijelovima savezne države Washington.[18]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
