From Wikipedia, the free encyclopedia
Sirak (Sorghum vulgare) je prosolika žitarica iz roda Sorghum, biljka kratkog dana.
| Sirak | |
|---|---|
 Sorghum vulgare var. sudanense | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Liliopsida |
| Potklasa | Liliidae |
| Red | Poales |
| Porodica | Poaceae |
| Potporodica | Panicoideae |
| Rod | Sorghum |
| Vrsta | S. vulgare |
| Dvojno ime | |
| Sorghum vulgare Hitchc. | |
| Sinonimi | |
Spisak
| |
Uzgaja se za stočnu i ljudsku hranu (Afrika, Indija, Kina), zelenu masu (sijeno, silaža), postrni usjev; za dobijanje škroba, glukoze, sirupa, ulja, alkohola, metlice za metle.
Postoje dvije podvrste: Andropogon sorghum i Andropogon sudanese
A prema načinu korištenja razlikuju se:
Sorghum vulgare var. ensorghum - za zrno
Sorghum vulgare var. saccharatum - za sirup
Sorghum vulgare var. techicum - metlaš
Sorghum vulgare var. sudanese - za sijeno i silažu
Sirak dvobojni, koji se obično naziva sirak [1] i također poznat kao veliko proso,[2] metlasta kukuruza,[3] gvinejski kukuruz,[4] durra,[5] imphee,[6] jowar,[7] ili milo,[8] je vrsta trave koja se uzgaja zbog zrna, koje se koristi za hranu za ljude, stočnu hranu i proizvodnju etanola. Sirak potječe iz Afrike, a danas se široko uzgaja u tropskim i suptropskim regijama.[9] Sirak je peti najvažniji usjev žitarica na svijetu nakon riže, pšenice, kukuruza i ječma, sa 61 milion tona godišnje globalne proizvodnje u 2021 [10] S. bicolor je tipično jednogodišnja, ali neke sorte su višegodišnje. Raste u grudvama koje mogu doseći i preko 4 metra visoko. Zrno je sitno, u rasponu od 2 do 4 mm u prečniku. Slatki sirak su sorte sirka koje se prvenstveno uzgajaju za stočnu hranu, proizvodnju sirupa i etanola; viši su od onih koji se uzgajaju za žito.[11][12]
_p._p._sl32.jpg)
S. bicolor je bogat mineralima poput fosfora, kalija i cinka.[13] Nutritivne vrijednosti S. bicolor su uporedive sa vrijednostima riže, kukuruza i pšenice. Energetska vrijednost 100 g zrna S. bicolor kreće se od 296,1 do 356,0 kcal.[13] Žitarice sadrže 60-75% ugljikohidrata, 8-13% proteina i 4-6% % masti.[14] Sadržaj saharoze i glukoze u stabljici je 10 – 16%.[14] Za usporedbu, šećerna trska ima sadržaj šećera od 10 - 20%. Tako se S. Bicolor može koristiti kao alternativa šećernoj trsci. Niska probavljivost škroba sirka uzrokovana je povezanosti granula škroba s proteinima i taninima.[13] Probavljivost proteina je niža nego kod pšenice i kukuruza.[13] Za razliku od prolamina pšenice, raži i ječma, kafirini sirka ne izazivaju alergijske reakcije ili autoimune reakcije kod ljudi.[13] Nadalje, svojstva sirka inhibiraju ekspresiju toksičnih peptida povezanih s glijadinom, što S. bicolor čini sigurnim žitaricama za konzumaciju kod ljudi s celijakijom.[13] Jowar je najbolja zamjena za pšenicu i pirinač kada je u pitanju ishrana jer ima visok nivo tiamina, niacina, riboflavina i folata.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
