Senad Hadžifejzović

Senad Hadžifejzović (rođen 15. maja 1962) bosanskohercegovački je novinar i voditelj, te vlasnik televizije Face TV.^[1]

Senad Hadžifejzović
Hadžifejzović u 2017.
Rođenje	(1962-05-15) 15. maj 1962 (62 godine) Sjenica, NR Srbija, FNRJ
Nacionalnost	Bošnjak
Obrazovanje	Univerziteta u Beogradu Univerzitet u Sarajevu FAMU Akademija
Zanimanje	Novinar, voditelj
Godine aktivnosti	1974–
Televizija	Radio Sarajevo RTV Sarajevo RTV BiH NTV Hayat Face TV (vlasnik)
Religija	Sunitski islam
Supružnik/ci	Lejla Hadžifejzović
Djeca	3

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva i Nagradu Internacionalne lige humanista.

Biografija

Rođen je 15. maja 1962. u Sjenici. Njegov prvi tekst objavljen je u novinama 1974. kada je beogradska Borba objavila tekst 12-ogodišnjeg Hadžifejzovića kao najbolji novinarski rad mladog autora. Od 1978. do 1984. radio je za Borbu (Beograd), Omladinske novine (NON Beograd), Radio Index 202 (Beograd), Radio Sarajevo 202 i Večernje novine (Sarajevo). U ovom periodu objavio je više od 800 tekstova, članaka, reportaža i komentara u novinama. Također je bio reporter, voditelj i urednik na radiostanicama. Od 1981. do 1984. studirao je žurnalistiku na Fakultetima političkih nauka Univerziteta u Beogradu i Univerziteta u Sarajevu. Diplomirao u Sarajevu 1984. i bio najmlađi diplomac na fakultetu.^[1][2]

Svoj prvi profesionalni ugovor potpisao je 1985. za Radio Sarajevo i iste godine postao najmlađi urednik tog radija. Bio je urednik Zajedničkog programa radiostanica SR Bosne i Hercegovine. Uređivao je i koordinirao program 52 lokalne stanice u Bosni i Hercegovini, te zajedničku informativnu emisiju Susret na talasu. Godine 1987. pokrenuo je i uređivao Omladinski program, najveći medijski projekt u Jugoslaviji. Projekt je uređivao s Borom Kontićem. Omladinski program dnevno je slušalo 800.000 mladih u cijeloj Jugoslaviji.^[1][2]

Naredne godine specijalizirao je televizijsku i dokumentarnu režiju na Akademiji FAMU u Pragu, Čehoslovačka. Diplomirao je u klasi profesorice Hane Jemelikove. Od 1988. do 1992. uređivao je i vodio emisiju Pet do dvanaest na Televiziji Sarajevo (s Aleksandrom Pavlovićem). Gosti emisije bili su članovi jugoslavenske inteligencije.^[1]

Godine 1990. pokrenuo je, uređivao i vodio Face to Face, prvi televizijski talk-show u Jugoslaviji. Emitiran je uživo, favorizirajući direktnu raspravu s gledaocima o aktuelnim temama. Bilo je to pionirsko iskustvo uključivanja gledalaca u program bez prethodne provjere njihovog identiteta – i za autora i za javnost.^[1]

Godine 1991. imenovan je za urednika i voditelja Dnevnika, centralne informativne emisije Televizije Sarajevo, najmlađi urednik Dnevnika u Jugoslaviji. Istovremeno je radio i kao šef DESK-a, reporter, specijalni izvještač sa ključnih političkih događaja u zemlji (sastanci predsjednika jugoslavenskih republika). Dnevnik je uređivao do jula 2000. Za deset godina je uredio i vodio 1.134 televizijska Dnevnika.^[1]

Od 1996. do 1998. uređivao je i vodio remake talk-showa Face to Face. Godine 1998. imenovan je za glavnog i odgovornog urednika i direktora Televizije Bosne i Hercegovine. U istraživanjima javnosti koje je provela agencija Mareco Index Bosnia, Televizija Bosne i Hercegovine je u periodu od 1998. do 2000. imala ubjedljivo najveću gledanost. U istom periodu otplaćeni su naslijeđeni milionski dugovi TVBiH.^[1]

Godine 2000. novo rukovodstvo RTV BiH donijelo je odluku da Hadžifejzovića smijeni s dužnosti glavnog urednika i direktora Televizije BiH uz obrazloženje da je to učinjeno "na zahtjev Senada Hadžifejzovića". Smijenjen i s mjesta urednika Dnevnika bez obrazloženja.^[1][2]

Godine 2002. objavio je knjigu Rat uživo – War: live on air na bosanskom i engleskom jeziku. Knjiga je kompilacija svih razgovora koje je autor vodio u programu uživo s ključnim akterima rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995).^[1][2]

Godine 2003. imenovan je za urednika Kulturno-umjetničkog programa PBS-a (Public Broadcasting Service).^[1]

Pred kraj iste godine u saradnji s Neovisnom Televizijom Hayat pokrenuo je projekt Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem (Cd). CD je postao jedna od gledanijih informativnih emisija u Bosni i Hercegovini.^[1]

U januaru 2012. osnovao je Face TV.^[3]

Nagrade

Hadžifejzović je tokom svoje karijere dobio sljedeća priznanja:

• TV ličnost godine (1991)
• Najbolji novinar u Bosni i Hercegovini (1993)
• Najbolja TV emisija u Bosni i Hercegovini – "Face to face" (1996; 1997)
• Najbolja TV godine u Bosni i Hercegovini – BHT (1999)
• Nabolja knjiga u oblasti publicistike u BiH – "Rat uživo – War: live on air" (2003)
• Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2005)^[4]
• Nagrada Internacionalne lige humanista – "Humanista godine" – plaketa Linus Pauling (2005)