Thiel–Behnkeova distrofija rožnjače

Rožnjačna distrofija Bowmanovog sloja (602082) ili rožnječna distrofija, Thhiel-Behnkeov tip rožnjačne distrofije (CDTB) je nasljedni poremećaj čiji je protein godiran genom CDB2 s hromosoma 5, sekvenca 5q31.1

Rožnječna distrofija Bowmanovog sloja
Drugi nazivi	Rožnječna distrofija, Thhiel-Behnkeov tip rožnjačne distrofije
Granulasta rožnjačna distrofija
Specijalnost	Oftalmologija, medicinska genetika
Simptomi	Poremećaj subepitelnog fibroćelijskog tkiva, valovite konfiguracije, odsustvo epitelne bazne membrane u mnogim područjima i 'kovrdžava' kolagena vlakna, prečnika od 9 do 15 nm.
Uobičajeno pojavljivanje	Pri rođenju
Uzroci	Nasljeđivanje
Dijagnostička metoda	Fenotipski pregled kod oftalnologa
Prognoza	Ako se na transplantira, ostaje doživotno

Gen Bowmanovog sloja mutantan u nekoliko drugih oblika distrofije rožnjače, uključujući Reis-Bucklersovu distrofiju rožnice (CDRB ili CDB1; 608470), rešetkastu distrofiju rožnjače tipa I (CDL1; 122200), rešetkastu distrofiju rožnjače tipa IIIA, distrofiju rožnjače (CDL83A74; Avellino distrofija rožnice (ACD; 607541), Groenouw tip I distrofija rožnjače (CDGG1; 121900) i distrofija rožnjače epitelne bazne membrane (EBMD; 121820).

Thiel-Behnkeovu distrofiju Bowmanovog sloja rožnjače (CDTB) karakteriziraju progresivne subepitelne zamućenosti rožnjače nalik na saće s rekurentnim erozijama (Thiel i Behnke, 1967).^[1]

Klinička obilježja

Subepitelni tip rožnjačne distrofije

Thiel i Behnke (1967) opisali su autosomno dominantni oblik distrofije rožnjače koju karakteriziraju progresivna subepitelna zamućenja rožnjače u obliku saća s rekurentnim erozijama. Oni su pregledali 74 člana porodice sa četiri generacije i identifikovali 26 pogođenih osoba. Da bi se razjasnilo da li je Thiel–Behnkeova distrofija rožnjače poseban entitet od Reis-Bucklersove distrofije rožnjače, Kuchle et al. (1995) su svjetlosnom i elektronskom mikroskopijom pregledali 28 uzoraka rožnjače s klinički sumnjivom dijagnozom distrofije rožnjače Bowmanovog sloja i pregledali literaturu. Osam uzoraka dolazi od pacijenata sa uzorkom opaciteta u obliku saća na nivou Bowmanovog sloja. Studija ovih osam uzoraka otkrila je destrukciju Bowmanovog sloja, subepitelnog fibroćelijskog tkiva valovite konfiguracije, odsustvo epitelne bazne membrane u mnogim područjima i prisustvo 'kovrdžavih' kolagenih vlakana prečnika od 9 do 15 nm. Zaključili su da postoje dva različita autosomno dominantna CDB-a i predložili oznaku CDB tip I (geografska ili 'prava' Reis-Bucklersova distrofija) i CDB tip II (u obliku saća ili Thiel-Behnkeova distrofija). Osam rožnjača okarakterisano je kao CDB tip II. Gubitak vida je značajno veći u CDB I, a čini se da su recidivi nakon keratoplastike ili keratektomije raniji i opsežniji u CDB I. Većina slučajeva ranije prijavljenih kao Reis-Bucklersova distrofija smatrali su Kuchle et al. (1995) biti CDB II.^[2]

Kobayashi i Sugiyama (2007) koristili su in vivo lasersku konfokusnu mikroskopiju za ispitivanje mikrostruktura kod pacijenata sa genetički potvrđenom Thiel-Behnkeovom ili Reis-Bucklersom rožnjačom distrofijom. Kod Thiel-Behnkeovog tipa, naslage u sloju baznih ćelija epitela pokazale su homogenu refleksivnost sa zaobljenim rubovima koji prate tamne sjene. Nasuprot tome, naslage tipa Reis-Bucklers u istom ćelijskom sloju pokazale su izuzetno visoku refleksivnost od sitnih zrnastih materijala bez ikakvih senki u svim slučajevima. U svakoj distrofiji, Bowmanov sloj je u potpunosti zamijenjen patološkim materijalima; reflektivnost tih materijala je mnogo veća kod tipa Reis-Bucklerovog nego kod Thiel-Behnkeovog tipa.^[3]

Nasljeđivanje

Obrazac prijenosa CDTB-a u tri porodice proučavali su Hou et al. (2012) bio je u skladu sa autosomno dominantnim obrascem nasljeđivanja.^[4]

Kliničko upravljanje

Dinh et al. (1999) pregledali su j 50 postupaka fototerapeutske keratektomije (PTK) eksimer laserom. Preoperativne dijagnoze uključivale su Reis-Bucklersovu distrofiju, granularnu distrofiju (121900), distrofiju prednje bazalne membrane (121820), rešetkastu distrofiju (vidi 122200) i Schnyderovu kristalnu distrofiju (121800). Autori su zaključili da PTK može obnoviti i očuvati korisnu funkciju vidau značajnom vremenskom periodu kod pacijenata sa distrofijom prednje rožnjače. Iako je vjerovatno da će se distrofije rožnjače na kraju ponoviti nakon PTK-a, moguće je uspješno ponovno liječenje PTK-om.^[5]

Mapiranje

Small et al. (1996) pronašli su vezu Thiel-Behnkeove distrofije rožnjače sa markerima na dugom kraku hromosoma 5q u jednoj porodici od pet generacija.^[6]

Prvobitno su dijagnosticirali da porodica ima Reis-Bucklersovu distrofiju rožnjače, ali su u kasnijem izvještaju (Yee et al., 1997.) izjavili da je nalaz 'kovrdžavih vlakana' elektronskim mikroskopijom konzistentniji s dijagnozom Thiel-Behnkeove distrofije rožnjače. . Analiza na više tačaka je dala maksimalan lod rezultat od 4,25 između gena D5S414 i IL9 (OMIM|146931]]), koji se nalaze na 5q31.1. Istakli su da su geni za rešetkaste distrofije tipa I, Avellino i granulske distrofije rožnjače također mapirani u istoj regiji, sugerirajući da porodica gena rožnjače postoji u ovoj regiji, ili da ove distrofije rožnjače predstavljaju alelnu heterogenost, ili da su sve to isti poremećaj.^[7]

Molekulska genetika

U šest porodica sa različitim oblicima distrofije rožnjače, Munier et al. (1997) identifikovali su misens mutacije u genu TGFBI. Sve mutacije su se desile na CpG dinukleotidu od dva argininska kodona: arg555 do trp (R555W; 601692.0001) u porodici sa CDGG1, arg555 do gln (R555Q; 601692.0002) u familiji CDGG1, a 601692.0002 (101692.0002)10692.0002.^[8] 2 porodice sa CDL1, i arg124 sa njegovom (R124H; 601692.0004) u 2 porodice sa ACD. Opažanja su ustanovila zajedničko molekulsko porijeklo nekoliko 5q31-povezanih distrofija rožnjače. Porodica sa CDTB je prvobitno opisana kao Reis-Bucklerova distrofija rožnjače, ali u kasnijem izveštaju (Munier et al., 2002) fenotip je reklasifikovan kao CDTB.^[9]

Kim et al. (2002) proučavali su molekulska svojstva divljih i mutantnih BIGH3 proteina: konkretno, mutacije arg124-to-leu (R124L; 601692.0007) (CDRB), R124C (CDL1), R124H (ACD), R555W (CDG555) i CD R5TB) koje se obično nalaze u 5q31-povezanim distrofijama rožnjače. Otkrili su da mutacije nisu značajno uticale na vlaknastu strukturu, interakcije s drugim proteinima vanćelijskog matriksa ili adhezijsku aktivnost u kultiviranim epitelnim ćelijama rožnjače. Osim toga, mutacije su očigledno proizvele produkte razgradnje slične onima divljeg tipa BIGH3. BIGH3 polimerizira da formira vlaknastu strukturu i snažno stupa u interakciju s kolagenom tipa I (vidi 120150), lamininom (vidi 150320) i fibronektinom (135600). Mutacije nisu značajno uticale na ova svojstva. Zaključili da mutantni oblici BIGH3 mogu zahtijevati druge faktore specifične za rožnjaču da bi formirali abnormalne akumulacije koje se vide kod 5q31-povezanih distrofija rožnjače. Hou et al. (2012) identificirali su R555Q mutaciju (601692.0002) u genu TGFBI kod šest oboljelih članova iz tri porodice (NTUH7, NTUH8, NTUH18) sa distrofijom rožnjače Bowmanovog sloja sa karakterističnim saćastim eksprimiranjem CDTB-a.^[10]

Reference

1. Thiel, H.-J., Behnke, H. Eine bisher unbekannte subepitheliale hereditaere Hornhautdystrophie. Klin. Monatsbl. Augenheilkd. 150: 862-874, 1967. PubMed: 5301630
2. Kuchle, M., Green, W. R., Volcker, H. E., Barraquer, J. Reevaluation of corneal dystrophies of Bowman's layer and the anterior stroma (Reis-Bucklers and Thiel-Behnke types): a light and electron microscopic study of eight corneas and a review of the literature. Cornea 14: 333-354, 1995. [PubMed]: 7671605
3. Kobayashi, A., Sugiyama, K. In vivo laser confocal microscopy findings for Bowman's layer dystrophies (Thiel-Behnke and Reis-Bucklers corneal dystrophies). Ophthalmology 114: 69-75, 2007. PubMed: 17198850
4. Hou, Y.-C., Wang, I.-J., Hsiao, C.-H., Chen, W.-L., Hu, F.-R. Phenotype-genotype correlations in patients with TGFBI-linked corneal dystrophies in Taiwan. Molec. Vision 18: 362-371, 2012. PubMed: 22355247
5. Dinh, R., Rapuano, C. J., Cohen, E. J., Laibson, P. R. Recurrence of corneal dystrophy after excimer laser phototherapeutic keratectomy. Ophthalmology 106: 1490-1497, 1999. PubMed: 10442892
6. Small, K. W., Mullen, L., Barletta, J., Graham, K., Glasgow, B., Stern, G., Yee, R. Mapping of Reis-Bucklers' corneal dystrophy to chromosome 5q. Am. J. Ophthal. 121: 384-390, 1996. [PubMed]: 8604731
7. Yee, R. W., Sullivan, L. S., Lai, H. T., Stock, E. L., Lu, Y., Khan, M. N., Blanton, S. H., Daiger, S. P. Linkage mapping of Thiel-Behnke corneal dystrophy (CDB2) to chromosome 10q23-q24. Genomics 46: 152-154, 1997. [PubMed]: 9403072
8. Munier, F. L., Korvatska, E., Djemai, A., Le Paslier, D., Zografos, L., Pescia, G., Schorderet, D. F. Kerato-epithelin mutations in four 5q31-linked corneal dystrophies. Nature Genet. 15: 247-251, 1997. PubMed: 9054935
9. Munier, F. L., Frueh, B. E., Othenin-Girard, P., Uffer, S., Cousin, P., Wang, M. X., Heon, E., Black, G. C. M., Blasi, M. A., Balestrazzi, E., Lorenz, B., Escoto, R., Barraquer, R., Hoeltzenbein, M., Gloor, B., Fossarello, M., Singh, A. D., Arsenijevic, Y., Zografos, L., Schorderet, D. F. BIGH3 mutation spectrum in corneal dystrophies. Invest. Ophthal. Vis. Sci. 43: 949-954, 2002. PubMed: 11923233
10. Kim, J-E., Park, R-W., Choi, J-Y., Bae, Y-C., Kim, K-S., Joo, C-K., Kim, I-S. Molecular properties of wild-type and mutant beta-IG-H3 proteins. Invest. Ophthal. Vis. Sci. 43: 656-661, 2002. [PubMed]: 11867580