Površinska svjetlost

Površinska svjetlost je sjajnost određenog dijela neba ^[1]. Ona se koristi u astronomiji za obuhvatanje sjajnosti svemirskih objekata poput galaksija koji zauzimaju veliki prostor. ^[2]

Ona se izražava u sjajnosti po prostornom uglu s mjernom jedinicom:

${\displaystyle B={\frac {L}{\Omega }}={\frac {mag}{arcsec^{2}}}}$ ^{[1] [2]} .

Svjetleće površine se na Zemlji izražavaju:

${\displaystyle B={\frac {L}{\Omega }}={\frac {cd}{m^{2}}}}$ ^[3]

Za upotrebu u astronomiji ove mjerne jedinice se preračunavaju.

Površinska svjetlost se izračuna za svaki objekat i neovisina je od razdaljine. ^[2]

Oko 50% do sada otkrivenih galaksija imaju veoma slabu površinsku svjetlost. ^[4] Njihove zvijezde su relativno mlade odnosno nerazvijene zbog odsustva teških elemenata. ^[4]

Reference

1. Svjetlost i površinska svjetlost, članak s portala na astronomskom univerzitetu u Michiganu, SAD Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine učitano 11.01.2014 eng.
2. Površinska svjetlost, članak s portala na astronomskom univerzitetu u Goetingenu, Njemačka Arhivirano 27. 3. 2019. na Wayback Machine učitano 11.01.2014 njem.
3. Peter Podlipnik, Svetlotehnički priručnik, ELEKTROKOVINA Maribor, 1978, ELKO 985 138 P sh.
4. Galaksije sa slabom površinskom svjetlošću, članak iz enciklopedije COSMOS na astronomskom univerzitetu u Swinburnu, Australija učitano 11.01.2014 eng.

Vanjski linkovi

Površinska svjetlost, lekcija na univerzitetu astronomije i fizike Ontario Kanada učitano 12.01.2014 eng.