From Wikipedia, the free encyclopedia
Nacionalni park Paklenica Nacionalni park Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita, neposredno iznad naselja Marasovići, do zone najviših planinskih vrhova (Vaganski vrh (1757m/nv), Babin vrh, Sveto brdo (1753 m/nv)). Administrativno pripada Zadarskoj županiji (64 km2) i Ličko-Senjskoj (31 km2), Hrvatska.[2]
| Nacionalni park Paklenica | |
|---|---|
 | |
  | |
| Lokacija | Šibensko-kninska županija, Ličko-senjska županija (31 km2) |
| Najbliži grad | Gospić, Hrvatska |
| Koordinate | 44°22′00″N 15°26′00″E |
| Površina | 95,08 km2 |
| Osnovano | 1929, 1949(SFRJ) 1997. Hrvatska[1] |
| Svjetska baština | |
|---|---|
 Vaganski vrh - najviši vrh Velebita | |
| Lokacija | Hrvatska |
| Dio | Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope |
| Sadrži | 1 |
| Kriterij | ii, iii |
| Referenca | 1613 |
| Uvrštenje | 2017. (41. sjednica) |
| Ugroženost | no |
Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole crnog bora, tzv. „pakline“, koju je lokalno stanovništvo koristilo u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, zatim kao luč - za osvjetljenje te za premazivanje drvenih brodova. Na relativno malom području susreće se bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda.
Park je prepoznatljiv po dva duboka kanjona - Velika i Mala Paklenica, okomito urezanim u južne padine Velebita, autohtonim šumama crnog bora i nekoliko tipova bukovih šuma.
Paklenica je prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo. Drugi put je proglašena za nacionalni park u SFRJ 19. oktobra 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon Plitvica.[3] Osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bila je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije.[4]
Godine 1997. predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman donio je odluku o proglašenju Zakona o izmjenama zakona o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom.[5]
Uz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, dijelovi Paklenice upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Evropi kao dio zajedničke svjetske baštine 18 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”.[6]
Riječ je o 2031 hektaru šume na lokacijama Suva draga - Klimenta i Oglavinovac - Javornik. Posebnost proglašenih iskonskih bukovih šuma temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini[7].
U posljednja dva milenijuma pne, u bronzanom dobu, područje su naseljavali pripadnici ilirskog plemena Liburna. Tada su nastale suhozidne građevine (gradine). Mogle su poslužiti kao zaklon stanovništvu iz okolnih zaseoka u slučaju opasnosti, a neke su bile i trajna naselja u kojima su stolovali lokalni moćnici. Ujedno su nadzirale važne stočarske i trgovačke puteve koji su kroz Paklenicu ili preko Rujna vodili u Velebit i preko njega u Liku. Neke od njih služile su za nadziranje plovidbe. Danas su razrušene, ali ponegdje je još moguće vidjeti prstenaste nasipe mjestimično visoke do nekoliko metara. U neposrednoj blizini gradina često se nalaze grobne gomile – nakupine velikog okruglog kamena pod kojima su, u grobnim škrinjama načinjenim od kamenih ploča, bili pokapani tadašnji moćnici. Većina ih je raskopana i grobovi opljačkani, ali ih je još ponegdje moguće uočiti, kao na području zaseoka Ljubotić iznad Tribanj-Kruščice.
Tokom posljednja dva stoljeća p.n.e., istočnu obalu Jadrana postepeno osvajaju rimske legije. Osnivanjem rimske provincije Dalmacije na početku 1. stoljeća naše ere uspostavlja se trajna rimska vlast. U to vrijeme osnovan je i Starigrad, rimski Argyruntum, koji se ubrzo razvio u važno trgovište. U četvrtom desetljeću prvog vijeka, car Tiberije ga je učvrstio bedemima i kulama. Uz cestu koja je iz grada vodila prema jugozapadu nalazilo se gradsko groblje. Iz otprilike 400 istraženih grobova prikupljeni su bogati arheološki nalazi: nakit, stakleno i metalno posuđe, oružje i alati. Najzanimljivija je zasigurno zbirka antičkog stakla – čak 146 posuda različitih oblika (zdjelice, čaše, boce) koja se čuva u Arheološkom muzeju grada Zadra.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
