film Barryja Jenkinsa iz 2016. From Wikipedia, the free encyclopedia
Mjesečina (engleski: Moonlight) američki je dramski film iz 2016. u režiji Barryja Jenkinsa. Zasniva se na neobjavljenoj djelimično autobiografskoj drami In Moonlight Black Boys Look Blue Tarella Alvina McCraneyja. Glumačku ekipu čine Trevante Rhodes, André Holland, Janelle Monáe, Ashton Sanders, Naomie Harris i Mahershala Ali.
| Mjesečina | |
|---|---|
.png) | |
| Izvorni naslov | Moonlight |
| Režiser | Barry Jenkins |
| Producent |
|
| Scenarist(i) | Barry Jenkins |
| Uloge |
|
| Muzika | Nicholas Britell |
| Kinematografija | James Laxton |
| Montaža |
|
| Produkcija |
|
| Distributer | A24 |
| Premijera |
|
| Trajanje | 111 minuta[1] |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | Engleski |
| Budžet | 1,5 mil. $[2][3] |
| Zarada | 65 mil. $[4] |
Prikazuje tri etape u životu glavnog lika Chirona. Prati razne poteškoće s kojim se Chiron suočava, počev od poteškoća s vlastitom seksualnosti i identitetom pa do psihičkog i fizičkog zlostavljanja koje trpi kao ishod toga.[5] Snimljen je početkom 2015. u Miamiju (Florida), a premijerno je prikazan 2. septembra 2016. na Filmskom festivalu u Tellurideu. U SAD-u je objavljen 21. oktobra 2016. u distribuciji kompanije A24 i zaradio je 55 miliona dolara širom svijeta.
Naišao je na veoma pozitivni prijem kod kritičara. Na 74. dodjeli Zlatnog globusa, dobio je šest nominacija, a osvojio Zlatni globus za najbolji film. Na 89. dodjeli Oscara, dobio je osam nominacija, a osvojio nagrade u sljedećim kategorijama: Oscar za najbolji film, Oscar za najbolju sporednu mušku ulogu (Mahershala Ali), Oscar za najbolji adaptirani scenarij (Jenkins i McCraney).
Ovo je prvi film s kompletnom crnačkom glumačkom ekipom, prvi LGBT-film, i film s drugom najnižom zaradom na domaćem tržištu (nakon Narednika Jamesa) da osvoji Oscara za najbolji film.[6][7][8] Montažerka Joi McMillon postala je prva crnkinja nominirana za Oscara za najbolju montažu (za nagradu je također nominiran Nat Sanders), a Ali je postao prvi musliman da osvoji Oscara za glumu.[9][10]
U Liberty Cityju (Miami) kubanski diler droge Juan pronalazi Chirona, povučenog dječaka poznatijeg po nadimku "Little" (doslovno "mali"), kako se skriva od nekoliko nasilnika u napuštenoj kući u kojoj se ranije kupovao i prodavao kokain. Juan odvodi Chirona do svoje kuće u kojoj živi s djevojkom Teresom i dozvoljava mu da prenoći. Sutradan ga vraća majci Pauli koja ga emocionalno zlostavlja.
Chiron nastavlja provoditi vrijeme s Juanom koji ga uči plivati i savjetuje ga da sâm kroji svoj životni put. Juan jedne noći ugleda Paulu dok konzumira krek s jednom njegovom mušterijom. Juan je grdi zbog ovisnosti, a ona mu uzvraća kritike na račun toga da joj je on zapravo prodavač kreka. Paula posredno izražava da zna da joj sina vršnjaci maltretiraju zato što je gej pozivajući se na "način na koji hoda".
Chiron sutradan priznaje Juanu i Teresi da mrzi majku i pita Juana šta znači riječ "peder" (engleski: faggot). Juan mu odgovara da je u redu biti gej i da ne dozvoli drugim ljudima da ga zbog toga ismijavaju. Chiron zatim pita Juana je li prodavao opojna sredstva Pauli. Juan u sramoti spušta glavu, a Chiron izlazi iz prostorije.
Chiron je sada tinejdžer. Nastoji izbjegavati druga iz razreda Terrela, koji ga često maltretira, i provodi vrijeme s Teresom, koja živi sama sve od Juanove smrti. Paula je postala ovisna o kreku i radi kao prostituka da bi mogla izdržavati svoju ovisnost, i često primorava Chirona da joj dâ novac koji mu pruža Teresa.
Chiron jedne noći sanja kako mu se prijatelj Kevin seksa sa ženom u Teresinom dvorištu. Jedne druge noći, Kevin posjećuje Chirona na plaži. Dok puše marihuanu, razgovaraju o svojim ambicijama i o nadimku "Black" (doslovno "crni") koji je Kevin dao Chironu. Nakon strastvenog trenutka, ljube se i Kevin masturbira Chirona.
Sutradan Terrel uspijeva izmanipulirati Kevina da učestvuje u ritualu sramoćenja ("hazing"). Kevin nevoljko udara Chirona sve dok više ne može stajati, nakon čega ga Terrel i drugi nasilnici gaze. Chirona zatim šalju do socijalne radnice koja ga moli da kaže ko ga je pretukao, što on odbija jer smatra da se time ništa neće postići. Chiron narednog dana užurbano ulazi u učionicu i razbija stolicu o Terrelova leđa. Dok ga policija hapsi, zuri u bespomoćnog Kevina.
Chiron je sada poznat po nadimku "Black" i prodaje drogu u Atlanti. Paula ga često zove da je posjeti u centru za odvikavanje gdje sad živi. Jedne noći ga nazove Kevin koji se izvini za svoje ponašanje dok su bili u srednjoj školi, i poziva ga da ga posjeti u Miamiju. Chiron se budi sljedećeg jutra sa spoznajom da je imao mokri san nakon što je sanjao o Kevinu.
Chiron posjećuje majku i priznaje joj da mu je žao što nije imao puno saosjećanja prema njoj. Paula se naposljetku izvinjava što je bila loša majka i što nije bila uz njega kad mu je najviše bila potrebna. Chiron joj oprašta. Zatim putuje u Miami da se sastane s Kevinom koji sad radi kao kuhar i konobar u restoranu. Kevin mu sprema "specijalitet šefa kuhinje", ali Chiron nije naročito voljan razgovarati s njim.
Kevin govori Chironu da ima dijete s bivšom djevojkom i da im veza nije uspjela, ali da ga očinstvo čini ispunjenim. Kevin mu priznaje da je iznenađen Chironovim novim izgledom, zanimanjem i tim što ga je odlučio posjetiti. Nakon večere odlaze do Kevinove kuće. Kevin mu govori da, iako mu život nije protekao onako kako je to želio, ipak je sretan. Chiron mu priznaje da ni s kim nije bio u intimnom odnosu od njihovog susreta na plaži. Dok ga Kevin tješi, prikazuje se kadar u kojem je Chiron kao dječak sâm na plaži. Dječak se okreće kameri i film se završava.
.jpg)
Tarell Alvin McCraney napisao je djelimično autobiografski pozorišni komad 2003. pod nazivom In Moonlight Black Boys Look Blue da bi se mogao nositi s majčinom smrću uzrokovanom sidom. Djelo se nije koristilo gotovo deset godina prije nego što je adaptirano u film.[11]
Nakon objave svog debitantskog filma Medicine for Melancholy 2008, Barry Jenkins napisao je razne scenarije, ali nijedan film nije proizveden na osnovu njih.[12] Producentica Adele Romanski podstakla je Jenkinsa u januaru 2013. da napravi svoj drugi film.[13] Par je nekoliko puta mjesečno razmjenjivao razne ideje putem video-chata s ciljem da naprave niskobudžetni "sinematski i lični" film.[12] Jenkins je prvi put vidio McCraneyjevo djelo, In Moonlight Black Boys Look Blue, u Borschtovom umjetničkom kolektivu u Miamiju.[14] Nakon rasprava s McCraneyjem, Jenkins je napisao prvi nacrt filma tokom jednomjesečnog posjeta Bruxellesu.[12][14]
Premda originalno djelo sadrži tri dijela, prikazivana su istovremeno da bi publika u istom mahu mogla doživjeti jedan dan Littleovog, Chironovog i Blackovog života.[15] Zapravo, nije jasno da se radi o istoj osobi sve do polovine drame.[16] Umjesto ovog pristupa, Jenkins je tri dijela drame odlučio podijeliti u tri jasna poglavlja i fokusirati se na Chironovu priču iz perspektive saveznika.[14][17]
Ishod ovog pristupa jest scenarij koji održava Jenkinsov i McCraneyjev sličan odgoj. Lik Juana inspiriran je ocem McCraneyjevog brata, koji ga je branio dok je još bio dijete, baš kao što Juan brani Chirona u filmu.[18] Paula se zasniva na Jenkinsovoj i McCraneyjevoj majci, budući da su se obje mučile s narkomanijom. Još jedna sličnost jest to što su i McCraney i Jenkins odrasli u Liberty Squareu, što je glavna lokacija filma.[13]
Jenkins je 2013. uspio dobiti novac za finansiranje filma nakon što je podijelio scenarij s rukovodiocima Plan B Entertainmenta na Filmskom festivalu u Tellurideu te godine. Dede Gardner i Jeremy Kleiner iz Plan B Entertainmenta postali su producenti filma.[12] Kompanija A24 zadužena je za finansiranje i distribuciju širom svijeta, što im je ujedno prva produkcija.[19]
.jpg)
Chirona i Kevina glume različiti glumci u sva tri poglavlja filma. Ashton Sanders dobio je ulogu Chirona kao tinejdžera.[20] Alex Hibbert izabran je za ulogu Chirona kao dječaka, a Jaden Piner za Kevina kao dječaka na otvorenom pozivu za izbor glumaca u Miamiju.[21][22] Trevante Rhodes prvobitno je bio na audiciji za ulogu Kevina, ali je kasnije izabran za ulogu odraslog Chirona.
André Holland ranije je tumačio likove iz McCraneyjevih djela i pročitao je In Moonlight Black Boys Look Blue deset godina prije objave filma.[23] Hollanda je privukla uloga odraslog Kevina nakon što je pročitao filmski scenarij, izjavivši: "[Ovaj scenarij] je najbolja stvar koju sam ikad pročitao".[24]
Naomie Harris prvobitno nije bila voljna glumiti Paulu, izjavivši da ne želi tumačiti lik koji je stereotipni prikaz crnkinje.[25] Jenkins joj je odgovorio naglasivši da lik predstavlja prikaz njegove i McCraneyjeve majke.[23] Harris je kasnije izjavila da, iako se zaklela da nikad neće glumiti narkomanku, privukli su je scenarij i režiserova tolerancija.[13] Harris se spremala za ulogu tako što je gledala intervjue s narkomanima i sastala se i razgovarala s ovisnicama. Povezala je pokušaje ovisnika da pobjegnu od trauma s vlastitim iskustvima s maltretiranjem.[25][26]
Adele Romanski predložila je da Juana tumači Mahershala Ali koji je glumio u filmu Kicks koji je ranije producirala. Jenkins je oklijevao da izabere Alija za ovu ulogu budući da je glumio Remyja Dantona u Netflixovoj seriji Kuća od karata; međutim, sumnje mu je uklonilo Alijevo razumijevanje lika i njegova sposobnost da tumači dijametralno različite likove.[27] Ali je ovo smatrao važnom prilikom da glumi Afroameričkog mentora[28] i oslonuo na svoje iskustvo "[odrastanja] s osobom kao što je Juan".[27] Čim je dobila scenarij, Janelle Monáe povezala se s likom Terese budući da su se neki članovi njene porodice također slično mučili s opojnim sredstvima i seksualnim identitetom.[12]
Snimanje je počelo 14. oktobra 2015. u Miamiju (Florida).[21][29] Nakon razgledanja raznih lokacija u Miamiju s Romanskijem,[17] Jenkins je odlučio da će se potruditi da film snimaju na lokacijama gdje je ranije živio. Liberty Square, stambeni projekt koji se nalazi u Liberty Cityju, izabran je za jednu od glavnih lokacija budući da tu odrasli i McCraney i Jenkins.[30][31] Snimanje je prošlo neometano budući da je Jenkinsova rodbina tada živjela u tom dijelu grada,[17] mada su glumci imali policijsku pratnju.[26] Naomie Harris kasnije je izjavila:
Bio je to prvi put da neko dođe u njihovu zajednicu sa željom da je predstavi na filmskom platnu i budući da je Barry Jenkins odrastao u tom području, osjetio se ponos i želja da ga se podrži. Mogla se osjetiti ljubav zajednice koju nisam osjetila ni na jednoj drugoj lokaciji, bilo gdje u svijetu, i toliko je čudno da se to desilo tamo gdje su ljudi očekivali potpuno suprotnu reakciju.[26]
Jenkins se tokom snimanja pobrinuo da se tri glumca koja tumače Chirona ne sastanu sve dok se snimanje ne završi da bi se izbjeglo da jedan drugog imitiraju.[32] Zbog toga su Rhodes, Sanders i Hibbert snimali svoje scene u odvojenim razdobljima od po dvije sedmice.[31] Mahershala Ali često je putovao u Miami i snimao vikendima zbog drugih projekata.[33][34][35] Naomie Harris završila je sve svoje scene za tri dana bez ikakvih proba,[25][26][35] a André Holland za pet.[35] Cijeli film snimljen je za 25 dana.[11]
Jenkins je radio s kinematografom i dugogodišnjim prijateljem Jamesom Laxtonom, koji je ranije snimio film Medicine for Melancholy.[36] Par je htio izbjeći "izgled dokumentarca", pa su film odlučili snimiti koristeći objektiv CinemaScope široke dijagonale na digitalnoj kameri Arri Alexa, koja bolje iscrtava boju kože.[33][36] Boju su dodatno doradili uz pomoć koloriste Alexa Bickela, što je filmu donijelo bolji kontrast i zasićenje uz očuvanje detalja i boje. Kao ishod toga, tri poglavlja filma dizajnirana su tako da imitiraju razne filmske trake. Prvo poglavlje imitira Fujijevu filmsku traku da bi se pojačala boja kože glumaca. Drugo poglavlje imitira filmsku traku Agfa-Gevaerta, koja na slike dodaje boju cijan, a posljednje poglavlje koristi prilagođenu Kodakovu filmsku traku.[37]
Za montažu su izabrane Jenkinsove kolege s univerziteta Joi McMillon i Nat Sanders.[33][36] Sanders je bio zadužen za montažu prva dva poglavlja.[38] McMillon je bila zadužena za posljednje poglavlje koje sadrži "scenu u restoranu", omiljenu scenu kinematografa Laxtona.[39][40]
Muziku za Mjesečinu komponirao je Nicholas Britell. Britell je na orkestarsku muziku primijenio tehniku "chopped and screwed" karakterističnu za remikse hip-hop muzike i time dobio "tečnu muziku koja je jaka na basu".[30] Muzika za film objavljena je 21. oktobra 2016. i sastoji se od 18 originalnih Britellovih pjesama i također sadrži pjesme Goodie Moba, Borisa Gardinera i Barbare Lewis.[41] OG Ron C i DJ Candlestick iz grupe The Chopstars objavili su verziju koristeći tehniku "chopped and screwed".[42]
| Moonlight: Original Motion Picture Soundtrack[43][44] | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Br. | Naziv | Autor | Trajanje | |||||||
| 1. | "Every Nigger is a Star" | Boris Gardiner | 3:19 | |||||||
| 2. | "Little's Theme" | Nicholas Britell | 0:59 | |||||||
| 3. | "Ride Home" | Britell | 0:47 | |||||||
| 4. | "Vesperae Solennes de Confessore – Laudate Dominum, K. 339 (Excerpt)" (Mozart) | Britell | 1:42 | |||||||
| 5. | "The Middle of the World" | Britell | 2:02 | |||||||
| 6. | "The Spot" | Britell | 1:23 | |||||||
| 7. | "Interlude" | Britell | 0:25 | |||||||
| 8. | "Chiron's Theme" | Britell | 0:56 | |||||||
| 9. | "Metrorail Closing" | Britell | 1:42 | |||||||
| 10. | "Chiron’s Theme Chopped & Screwed (Knock Down Stay Down)" | Britell | 2:08 | |||||||
| 11. | "You Don't Even Know" | Britell | 2:20 | |||||||
| 12. | "Don't Look at Me" | Britell | 0:36 | |||||||
| 13. | "Cell Therapy" | Goodie Mob | 4:37 | |||||||
| 14. | "Atlanta Ain't but so Big" | Britell | 0:55 | |||||||
| 15. | "Sweet Dreams" | Britell | 0:58 | |||||||
| 16. | "Chef's Special" | Britell | 1:10 | |||||||
| 17. | "Hello Stranger" | Barbara Lewis | 2:43 | |||||||
| 18. | "Black's Theme" | Britell | 0:56 | |||||||
| 19. | "Who Is You?" | Britell | 0:53 | |||||||
| 20. | "End Credits Suite" | Britell | 5:13 | |||||||
| 21. | "Bonus Track: The Culmination" | Britell | 1:55 | |||||||
Peter Bradshaw iz The Guardiana za teme navodi "ljubav, seks, preživljavanje i majčinske i očinske figure" s tim da naglašava nedostatak ovog posljednjeg.[45] Međutim, A. O. Scott iz The New York Timesa navodi da je lik Juana primjer kako film "priziva klišeje afroameričke muškosti da bi ih slomio".[46] U svojoj recenziji za časopis Variety, Peter Debruge navodi da je identitet Afroamerikanaca kompleksniji nego što je to ranije prikazano u bilo kojem filmu.[47] Naprimjer, iako je Juan u ulozi Littleovog zaštitnika, također je djelimično uzrok barem nekih neprilika u dječakovom životu.[48]
Značajna tema Mjesečine jest identitet muškaraca crne rase i njegovo uzajamno dejstvo sa seksualnim identitetom. Film je prikazan kao trodijelna slika da bi se istražio put muškarca kroz život počev od zanemarenog djetinjstva, ljutite mladosti pa sve do samospoznaje i ispunjenja u odraslom dobu.[45] Prema Debori Orr, film obasjava "negativne strane muškosti".[49]
Filmski poster oslikava trodijelnu strukturu filma tako što stapa sva tri glumca koji tumače Chirona u jedno lice.[50] Producenti nisu dodatno reklamirali film; interesovanje za film raslo je samo po sebi do Oscara, mada su ga podstakle recenzije kritičara.[51] Trailer za film objavljen je 11. augusta, na vrijeme za sezonu festivala. Mark Olsen iz Los Angeles Timesa nazvao ga je "najočekivanim jesenjim filmom".[52]
Dan nakon Oscara, 27. februara, Calvin Klein objavio je reklamnu kampanju za donje rublje u kojoj su učestvovala četiri glumca iz filma.[53] Kineska usluga video streaminga sa sjedišnjem u Pekingu iQiyi objavila je 7. marta da je stekla prava da prikaže film u Kini.[54] Film je također dostupan na DVD-u i na iTunesu.[51]
.jpg)
Film je premijerno prikazan 2. septembra 2016. na Filmskom festivalu u Tellurideu.[55] Također je prikazan 10. septembra 2016. na Filmskom festivalu u Torontu,[56][57] 2. oktobra 2016. na Filmskom festivalu u New Yorku[58][59] i 6. oktobra 2016. na Filmskom festivalu u Londonu.[60] Prikazan je samo u nekim kinima 21. oktobra 2016.[61] prije nego što se počelo sa širom distribucijom 18. novembra 2016.[62][63] U potpunosti je objavljen u kinima u Ujedinjenom Kraljevstvu 17. februara 2016.[64]
Film je prvobitno prikazan u četiri kina 21. oktobra 2016. i zabilježio je zaradu od 402.072 $ (prosječno 100.519 $ po kinu, što je najveća vrijednost 2016).[65] Najveći broj kina koja su prikazivali film 18. novembra 2016 (kad je proširena distribucija) bio je 650, a taj se broj popeo na 1014 u februaru. Nakon Oscara, A24 je objavio da će se film prikazivati u 1564 kina.[51] Narednog vikenda nakon dobijenog Oscara za najbolji film, film je zaradio 2.500.000 $, što je povećanje od 260% u odnosu na prethodnu sedmicu i ujedno najveća zarada od prvog prikazivanja u kinima. Također je zaradio više od prethodna dva pobjednika narednog vikenda nakon dobijenog Oscara (Pod lupom je zaradio 1.800.000 $, a Birdman 1.900.000 $).[66]
Prema podacima od 19. marta 2017. film je zaradio 27.500.000 $ u SAD-u i Kanadi i 27.800.000 $ u drugim teritorijama, što je ukupno 55.500.000 $. Produkcijski budžet iznosio je 1.500.000 $.[4]
Na sajtu Rotten Tomatoes film ima rejting od 97%, zasnovan na 277 kritika, s prosječnom ocjenom 9 od 10. U konsenzusu navedenom na ovom sajtu stoji: "Mjesečina koristi priču jednog čovjeka da na izvanredan i briljantan način prikaže živote koji se rijetko viđaju u kinima."[67] Na sajtu Metacritic film ima rezultat 99 od 100, zasnovan na 51 kritici, što ukazuje na "sveopće odobravanje".[68] Film ima najveću ocjenu na obje stranice od svih filmova objavljenih 2016.[69][70]
David Rooney iz The Hollywood Reportera napisao je pozitivnu recenziju nakon što je film premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Tellurideu. Pohvalio je izvedbu glumaca i opisao je kinematografiju Jamesa Laxtona kao "tečnu i zavodljivu, obmanljivo blagu, i snimljenu s jakim saosjećanjem". Recenziju je završio rekavši da će film "[biti poput] bučnog akorda svim onima koji su se ikad mučili oko identiteta i onima koji su htjeli pronaći veze u usamljenom svijetu".[71] U jednako pozitivnoj recenziji za Time Out New York, Joshua Rothkopf dao je filmu pet od pet zvjezdica, pohvalivši režisera i scenaristu Barryja Jenkinsa i napisavši da je ovaj film "bez sumnje razlog zašto idemo u kino: da razumijemo [lika], da se zbližimo i da, nadam se, osjetimo tuđu bol".[72]
Brian Formo sa sajta Collider.com dao je ocjenu A− pohvalivši izvedbu glumaca i režiju, ali je dodao da je film "više ličan i važan nego što je dobar".[73] Jake Cole iz Slant Magazinea isto tako je pohvalio glumu, ali je kritizirao scenarij i izjavio da "dobar dio filma djeluje staromodno".[74] U recenziji za The Verge Tasha Robinson izrazila je negodovanje zbog izostavljenih detalja između tri dijela filma, ali je dodala da su "nezaboravni oni dijelovi koji su prikazani".[75]
Na raspravi o filmu nakon premijere na Filmskom festivalu u Torontu, Justin Chang iz Los Angeles Timesa opisao je film kao "bolno romantičan i neuobičajeno mudar" dodavši da misli da je film rani kandidat za Oscara. Također je dodao sljedeće: "[Barry Jenkins] napravio je film koji tjera gledaoca da zanemari Chironov fizički izgled i površne označitelje identiteta, i da uđe među poznate stereotipove da bi ih rastavio iznutra ... [Mjesečina] ne govori mnogo. Ona govori sve."[76]
U tekstu za The London Review of Books iz februara 2017. Michael Wood karakterizirao je film kao studiju naslijeđene međugeneracijske tragedije. Napisao je sljedeće: "[Pred kraj filma] ostaje za pogledati još 10 minuta pokojnog Ingmara Bergmana. Film nam nastavlja pokazivati Chironovo naočito, zagonetno lice. Tišina nam ništa ne govori već od nas traži da se sažalimo... Međutim, nije sve izgubljeno, jer dok zurimo u Chirona, možemo vidjeti nešto drugo: koliko sliči Juanu (očinskoj figuri). Znači li ovo da je Juan jednom bio Chiron ... Možda ne baš to, ali zadnji kadar filma prikazuje mladog Chirona kako sjedi na plaži ... kako gleda okean ... Njegove krupne oči nagovještavaju nam svu pustoš i obećavajuće karakteristike koje je Juan vidio na početku. Kad bismo ponovo počeli, bi li stvari bile drukčije?"[77]
Za razliku od gornjeg odaziva, Melanie McDonagh iz The Spectatora opisala je film "dosadnim" i "potpuno besmislenim".[78] Camilla Long iz The Timesa napisala je da je "priča ispričana bezbroj puta na bezbrojnim pozadinama" i da film nije "relevantan" pretežno "heteroseksualnoj, bijeloj i publici srednje klase".[79] Long je primila kritike na Twitteru na račun svoje recenzije i optužena je da joj je napisani tekst homofobičan i rasističan.[80][81] Catherine Shoard odbranila ju je rekavši da su "mišljenja kritičara subjektivna, i takva bi i trebala biti".[82] David McAlmont rekao je da Longina recenzija "zapravo nije recenzija... [već je] razdražljiv odgovor drugim kritičarima".[83]
Mjesečina se nalazi na raznim spiskovima koji rangiraju deset najboljih filmova 2016.[84] Ispod je s lijeve strane prikazano na kojem je mjestu (od 1 do 10) na određenom spisku, a s desne strane ko je spisak sastavio i za koju publikaciju.
Na 74. dodjeli Zlatnog globusa nominiran je u šest kategorija, što ga stavlja na drugo mjesto po broju nominacija.[85] Osvojio je Zlatnog globusa za najbolji film – drama, a nominiran je u pet drugih kategorija: najbolji režiser (Barry Jenkins), najbolji sporedni glumac (Mahershala Ali), najbolja sporedna glumica (Naomie Harris), najbolji scenarij (Barry Jenkins) i najbolja originalna muzika (Nicholas Britell).[86]
Nominiran je u četiri kategorije na 70. dodjeli nagrade BAFTA: najbolji film, najbolji glumac u sporednoj ulozi, najbolja glumica u sporednoj ulozi i najbolji originalni scenarij.[87]
Na 89. dodjeli Oscara nominiran je u osam kategorija, što ga stavlja na drugo mjesto po broju nominacija. Osvojio je Oscara u sljedećim kategorijama: najbolji film, najbolji sporedni glumac i najbolji adaptirani scenarij, a, između ostalog, nominiran je i u sljedećim kategorijama: najbolja režija i najbolja sporedna glumica. Prilikom dodjele Oscara za najbolji film, voditelji Faye Dunaway i Warren Beatty pogrešno su proglasili film La La Land pobjednikom. Beatty je kasnije izjavio da su mu greškom dali duplikat koverte u kojoj se nalazio papirić s imenom dobitnice Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu, koji je osvojila Emma Stone za ulogu Mie Dolan u filmu La La Land nekoliko minuta ranije.[88] Kad su shvatili da je došlo do greške, producent La La Landa izašao je na pozornicu da Mjesečinu proglasi pobjednikom.[89]
Budući da se scenarij filma zasniva na pozorišnom komadu koji prije ovog filma nije produciran niti objavljen, i budući da razne nagrade imaju različita pravila, scenarij nije tretiran na isti način na svim dodjelama nagrada.[90] WGAA i BAFTA proglasili su ga originalnim scenarijem, a prema pravilima dodjele Oscara odlučeno je da tu jedino može biti nominiran kao adaptirani scenarij.[90]
Nat Sanders i Joi McMillon nominirani su za Oscara za najbolju montažu, što je ujedno značilo da je McMillon postala prva crnkinja nominirana u ovoj kategoriji.[91] Ovo je također prvi LGBT-film da osvoji Oscara za najbolji film.[92]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
