Mauna Loa

Mauna Loa je najveći aktivni vulkan na planeti. Vulkan čini otprilike 51% ostrva Havaji i nalazi se na 4.170 m iznad nivoa mora. Ipak, impresivna činjenica je to što se uzdiže 9.144 m od dna mora, što je više od visine Mount Everesta. Okeansko dno se savija pod težinom ovog vulkana. Sama po sebi, kopnena masa koju Mauna Loa obuhvata gotovo je dvostruko jednaka svim ostalim havajskim ostrvima zajedno. Njegov naziv na havajskom znači "duga planina", što u suštini znači štitni vulkan u svom prirodnom obliku - označen širokim, zaobljenim padinama. Godine 1995, Mauna Loa je imenovan kao jedan od 15 vulkana decenije od strane Međunarodnog udruženja za vulkanologiju i hemiju unutrašnjosti Zemlje (IAVCEI). Ovaj status pruža mogućnosti za povećane multidisciplinarne i multinacionalne napore u razumijevanju vulkanizama i boljem praćenju njihovih aktivnosti s ciljem ublažavanja vulkanskih opasnosti na ovom prostoru.^[1][2]

Snimak Mauna Loe iz zraka

Erupcije

Prije 2022. godine, Mauna Loa je posljednji put eruptirala 1984. godine, što je bilo prije postavljanja moderne mreže za praćenje. U periodu 2002–2022, Mauna Loa je pokazala povećane stope seizmičkih aktivnosti i deformacije tla, koje su na kraju kulminirale najnovijom erupcijom. U to vrijeme, međutim, bilo je teško procijeniti da li će neki određena pulsiranja dovesti do erupcije u bliskoj budućnosti. Nivoi upozorenja o vulkanu i kodovi boja u avijaciji su promenjeni između „Normalno/zeleno” i „Savjetodavno/žuto” nekoliko puta tokom ovog perioda kako je intenzitet nemira rastao i postepeno jenjavao.^[2][3] Novu erupciju u periodu od 27. novembra do 10. decembra 2022. obilježili su tokovi lave, fontane i jake emisije sumpor-dioksida, na osnovu informacija iz dnevnih izvještaja i obavijesti o vulkanskoj aktivnosti Havajske vulkanske opservatorije (HVO) Geološkog zavoda SAD-a (USGS).^[4]

Erupcije Mauna Loe su se kroz historiju karakterizirale velikim protokom koji proizvodi lavu sposobnu da pređe velike udaljenosti, doprinoseći njenom obliku. Naučnici vjeruju da je 90% površine vulkana prekriveno tokovima koji su eruptirali u posljednjih 4.000 godina.^[5] Mauna Loa se sastoji od glavne kaldere na vrhu zvane Moku‘āweoweo i dvije zone rasjeda na sjeveroistoku i jugozapadu. Dvije zone rasjeda su historijski veoma aktivne, odašiljujući tokove prema gradu Hilo 1984. i Južnoj Koni 1950. godine. Niz od 33 radijalna otvora također se proteže na sjeverozapadu. Erupcije Mauna Loe najčešće počinje u kalderi na vrhu, a zatim kasnije migrira u zonu rascjepa.^[1]

Iako je populacija kojoj prijeti opasnost od erupcija Mauna Loe mala (oko 75.000), rast havajskog turizma doveo je do velikog razvoja duž cijele obale (više od 2 milijarde dolara uloženo je u novu izgradnju od posljednje erupcije 1984. godine). Ravnodušnost modernog stanovništva i vladinih agencija prema vulkanskim opasnostima također uveliko povećava rizik. Dok su polinezijski otkrivači Havaja razvili poštovanje prema destruktivnom potencijalu Mauna Loe i naučili koegzistirati s vulkanskom aktivnošću tokom godina, nedavni imigranti su skloni negirati izglede za katastrofu i smatraju eruptivnu aktivnost potencijalno "zabavnom".^[5][6]