Mali mozak

Mali mozak (lat. cerebellum) je moždana regija koja ima važnu ulogu u kontroli pokreta. Može također biti uključen i u neke kognitivne funkcije, kao što su pažnja i jezik, te u reguliranju odgovora na strah i zadovoljstvo, ali njegove funkcije u vezi sa pokretom su najsolidnije utvrđene. Mali mozak ne inicira pokret, ali doprinosi koordinaciji, preciznosti i odgovarajućem tajmingu. Ulazne impulse dobija iz osjećajnog sistema kičmene moždine i iz drugih dijelova mozga i integrira ih za fino podešavanje motornih aktivnosti. Oštećenje cerebeluma proizvodi poremećaje vještinama motornih finesa, održavanje ravnoteže, držanja i motornog učenja.^{[1][2][3][4][5]}

Mali mozak Cerebellum
Crtež ljudskog mozga sa malim mozgom i mostom
Lokacija ljudskog malog mozga (crveno)
Detalji
Dio od	Zadnji mozak
Artery	Gornja cerebelumska arterija, Prednja donja cerebelumska artrija, Zadnje donja cerebelumska arterija
Vein	Gornja cerebelumska vena, Donja cerebelumska vena
Identifikatori
Gray's	p.788
NeuroLex ID	Cerebellum
TA	A14.1.07.001
FMA	67944
Anatomska terminologija

Anatomski, mali mozak ima izgled posebne strukture, pričvršćene za dno mozga, ušuškane ispod moždanih hemisfera. Njegova kora (korteks) ima površinu koja je prekrivena fino raspoređenim paralelnim žljebovima, u prekidima, razliku od širokih nepravilnih vijuga kore velikog mozga. Ovi paralelni žljebove prikrivaju činjenicu da je korteks velikog mozga zapravo kontinuirani tanak sloj čvrstog tkiva izbrazdan u stilu harmonike. U okviru ovog tankog sloja je nekoliko vrsta neurona sa visoko redovnim aranžmanom, od kojih su najvažnije Purkinjeove ćelije i granulaste ćelije. Ovaj kompleks neuronske organizacija dovodi do mogućnosti signal za obradu masivan, ali gotovo sve svoje proizvodnje prolazi kroz niz malih duboko cerebelarnom jezgra leži u unutrašnjosti malog mozga.^[6][7] Razvijeno je nekoliko teorijskih modela koji pokušavaju objasnti kalibraciju senzormomotorne funkcije u smislu sinaptičke plastičnosti u malom mozgu. Većina njih proizlaze iz modela koga u formulirali neurolozi David Marr i James Albus, koji su, na osnovu posmatranja da svaka cerebelarna Purkinjeova ćelija prima dva drastično različita tipa ulaza: jedan tip se sastoji od hiljada slabih impulsa iz paralelnih vlakana, a drugi tip se ispoljava kao izuzetno jak ulaz iz jednog uzlaznog vlakna. Osnovni koncept ove teorije je da je paralelnih uzlazna (aferentna) vlakna služe kao "nastavni signal", koji izaziva dugotrajnu promjenu u snazi paralelnih ulaznih vlakana. Zapažanja dugoročne depresije ulaza paralelnih vlakana pružilila su podršku za teorije ovog tipa, ali njihovu valjanost još uvijek ostaje kontroverzna.^[8][9][10]

Struktura

Ljudski mozak sa malim mozgom obojenim ljubičastom bojom

Mali mozak se nalazi u potiljačnoj lobanjskoj jami, potpuno odvojen od donje ploče velikog mozga putem dvostruke moždane ovojnice dura mater cerebri. Ispod i sprijeda odvojen je od zadnjeg dijela ponsa četvrtom klijetkom, a od produžene moždine proširenjem subarahnoidalnog prostora velikom cisternom (cisterna magna).

Na malom mozgu se razlikuju razvojni (stariji) i mlađi dio. Siva masa nalazi se na površini kao kora cortex cerebri. Bijela masa smještena je u unutrašnjosti kao medularno tijelo corpus modulare.

Sastoji se od neparnog središnjeg dijela koji se naziva vermis i dviju cerebelarnih hemisfera. Sa moždanim deblom je povezan sa cerebelarnim pedunkulima i to gornjim (brachium conjuctivum), srednjim (brachium pontis) i donjim (corpus restiforme).

Funkcijski se razlikuju tri dijela: vestibulocerebelum (povezuje mali mozak sa vestibularnim sistemom), spinocerebelum koji je bitan za hod i stajanje te šalje modulirajuće impulse u nucleus ruber te cerebrocerebelum kojemu cortex velikog mozga šalje informacije o planiranoj motoričkoj radnji koju on modulira.

Mali mozak služi za održavanje ravnoteže i orijentacije u prostoru, i upravlja tonusom muskulature. Mali mozak omogućuje pravilno, meko i svrhovito izvođenje kretnji.

Najbolje je razvijen kod onih sisara koje imaju izuzetne fizičke sposobnosti (trkači, plivači, letači).

Također pogledajte

• Mozak

Reference

1. Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC%5B%5D |ref=refPritchard.}}
2. Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4: http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22. |ref=refButler.}}
3. Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
4. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
5. Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
6. Wolf U., Rapoport M. J., Schweizer T. A. (2009). "Evaluating the affective component of the cerebellar cognitive affective syndrome". J. Neuropsychiatry Clin. Neurosci. 21 (3): 245–53. doi:10.1176/jnp.2009.21.3.245. PMID 19776302.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
7. Fine EJ, Ionita CC, Lohr L (2002). "The history of the development of the cerebellar examination". Semin. Neurol. 22 (4): 375–84. doi:10.1055/s-2002-36759. PMID 12539058.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
8. Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
9. Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
10. England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.

Vanjski linkovi