Konfucijanizam

Konfučijanizam ili Konfucijanizam također poznat kao ruizam ili ru klasicizam,^[1] je sistem mišljenja i ponašanja koji potiče iz drevne Kine. Različito opisan kao tradicija, filozofija, religija, humanistička ili racionalistička religija, način upravljanja ili način života,[2]^[2] Konfucijanizam se razvio iz onoga što je kasnije nazvano Stotinu škola mišljenja iz učenja kineskog filozofa Konfucije (551–479 pne). Osnivač ove škole je Konfučije (551-479. godine p. n. e.).

U Razgovorima (Lun-ji ili Konfucionističko štivo), zbirci aforizama Konfučije i njegovih učenika, Konfučije kaže za sebe da je samo prenositelj i ponovni intepretator starih znanja naslijeđenih iz dinastija Xia (oko 2070.–1600. p.n.e.), dinastije Shang (oko 1600.–1046. p.n.e.) i dinastije zapadni Zhou (oko 1046.–771. p.n.e.).^[3]:163 Konfucijanizam je bio potisnut tokom legalističke i autokratske dinastije Qin (221–206. p.n.e.), ali je opstao. Tokom dinastije Han (206. p. n. e. – 220. n. e.), konfucijanski pristupi su izbacili "proto-taoistički" Huang-Lao kao zvaničnu ideologiju, dok su carevi pomiješali oba s realističkim tehnikama legalizma.^[4] U vremenu raspada robovlasničkog društva, mnogobrojnih ratova i stvaranja feudalizma u Kini, on je kao svoju dužnost vidio reafirmaciju starih društvenih i moralnih vrijednosti. Ipak, on se ne može smatrati konzervativnim učiteljem, jer je kroz svoja tumačenja starih spisa davao često vlastite nove i originalne ideje o politici i moralu.

Konfučijanski preporod je započeo tokom dinastije Tang (618–907 n.e.). U kasnom Tangu, konfucijanizam se razvio kao odgovor na budizam i taoizam i preformulisan je u neokonfucijanizam. Ovaj osnaženi oblik usvojen je kao osnova carskih ispita i jezgra filozofije službene klase učenjaka u dinastiji Song (960–1297). Ukidanje sistema ispita 1905. označilo je kraj zvaničnog konfucijanizma. Intelektualci Pokreta za novu kulturu ranog dvadesetog vijeka krivili su konfucijanizam za kineske slabosti. Tražili su nove doktrine koje bi zamijenile konfucijanska učenja; neke od ovih novih ideologija uključuju "Tri principa naroda" s uspostavljanjem Republike Kine, a zatim maoizam pod Narodnom Republikom Kinom. U kasnom dvadesetom vijeku, konfučijanska radna etika je zaslužna za uspon istočnoazijske ekonomije.^[4]

Sa posebnim naglaskom na važnosti porodice i društvenog sklada, a ne na onostranom izvoru duhovnih vrijednosti,^[5] srž konfucijanizma je humanistička.^[6] Prema konceptualizaciji konfucijanizma od strane američkog filozofa Herberta Fingarettea kao filozofskog sistema koji "sekularno smatra svetim",^[5] konfučijanizam nadilazi dihotomiju između religije i humanizma, smatrajući uobičajene aktivnosti ljudskog života - a posebno ljudske odnose - kao manifestaciju. svetog,^[7] jer su oni izraz moralne prirode čovečanstva (xìng 性), koja ima transcendentno uporište na nebu (Tiān 天).^[8] Iako Tiān ima neke karakteristike koje se preklapaju sa kategorijom božanstva, on je prvenstveno bezličan apsolutni princip, poput Dàoa (道) ili Brahmana. Konfucijanizam se fokusira na praktični poredak koji je dat ovozemaljskom sviješću o Tiānu. Konfucijanska liturgija (koja se naziva 儒 rú) koju predvode konfucijanski sveštenici ili "mudraci obreda" (礼生) (礼生) bogova u javnim i kineskim hramovima predaka daje prednost u određenim prilikama, od strane konfucijanskih religijskih grupa i za civilne vjerske obrede, u odnosu na taoističke ili popularne rituale.^[9]

Svjetska briga konfucijanizma počiva na vjerovanju da su ljudska bića u osnovi dobra, da se mogu naučiti, poboljšati i usavršiti kroz lična i zajednička nastojanja, posebno samokultivaciju i samostvaranje. Konfučijanska misao fokusira se na kultivaciju vrline u moralno organiziranom svijetu. Neki od osnovnih konfučijanskih etičkih koncepata i praksi uključuju rén, yì, lǐ i zhì. Rén ( 'dobronamjernost' ili 'humanost') je suština ljudskog bića koja se manifestira kao samilost. To je oblik vrline Neba.^[10] Yì (义; 義) je podržavanje pravednosti i moralne sklonosti da se čini dobro. Lǐ (礼; 禮) je sistem ritualnih normi i ispravnosti koji određuje kako osoba treba pravilno postupati u svakodnevnom životu u skladu sa zakonom neba. Zhì (智) je sposobnost da se vidi šta je ispravno i pošteno, ili obrnuto, u ponašanju drugih. Konfučijanizam prezire nekoga, bilo pasivno ili aktivno, zbog neuspjeha u održavanju kardinalnih moralnih vrijednosti Rén i Yì.

Također, mada se Kinezi često pridržavaju konfučijanskih običaja na religijski način, konfučijanizam se ne posmatra kao religija jer se skoro uopće ne dotiče teoloških i duhovnih pitanja (o Bogu, životu poslije smrti i slično).

Tradicionalno, kulture i zemlje u istočnoazijskoj kulturnoj sferi su pod jakim uticajem konfucijanizma, uključujući Kinu, Tajvan, Koreju, Japan i Vijetnam, kao i različite teritorije na kojima su pretežno živeli Han Kinezi, kao što su Singapur i Kokang u Mjanmaru. Danas je zaslužna za oblikovanje istočnoazijskih društava i prekomorskih kineskih zajednica, te donekle i drugih dijelova Azije.^[11][12]

Etika

Konfučijanistička etika je strogo racionalna, jasna i beskompromisna u pogledu razlike legaliteta i moraliteta radnje. Direktna je preteča Kantovog kategoričkog imperativa i sadrži istu maksimu u svom temelju. Zasniva se na tri koncepta: rituala, ispravnosti i čovjekoljublja.

Po Konfuciju, suština svakog čovjeka je čovjekoljublje odnosno žen ili zen (pin-jin: rén). Ono je materijalna suština čovjekovih dužnosti prema drugima i izražava se preko savjesnosti prema drugima, odanosti (pin-jin: zhōng, džung) ili preko altruizma, obzirnosti (pin-jin: shù, šu). Jedino čovjek koji se pridržava čovekoljublja može pravilno i u potpunosti obavljati svoje dužnosti prema drugima.

Aksiom savjesnosti prema drugima glasi: Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge (pin-jin: Jǐ yù lì, ér lì rén; Lun-ji 6:30). Aksiom altruizma glasi: Ne čini drugome ono što ne želiš sebi (pin-jin: Jǐ suǒ bú yù, wù shī yú rén; Lun-ji 2:2). Ova dva principa su u Kini poznata kao princip primjenjivanja aršina, gdje čovjek koristi sebe kao jedino mjerilo za regulisanje vlastitog ponašanja.

Najbolji je i najmoralniji čovjek onaj koji djeluje iz čovjekoljublja, na temelju ispravnosti (pin-jin: yì, ji). Moralno ispravan (po Kantu: moralan) postupak je onaj koji je učinjen zbog čiste moralnosti i dužnosti, kao jedinog motiva. Svaki drugi postupak, koji je učinjen iz koristi (pin-jin: lì, li) može vrijednosno biti određen kao dobar ili kao loš ali nije u suštini moralan (po Kantu: postupak u skladu sa dužnošću, ali ne radi nje same naziva se legalnim). Konfučije je rekao: Plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist (pin-jin: Jūnzǐ yù yú yì, xiǎorén yù yú lì; Lun-ji 4:16).

Rituali (pin-jin: lǐ, li) su materijalni izraz, odnosno pojavni vid čovjekoljublja. Iako se njegova manifestacija ograničava ritualima, čovjekoljublje ne odbacuje rituale, već traži odgovarajući način da se iskaže.

Politika

Konfucijeva politička misao temelji se na njegovoj etici i ideji o društvenim odnosima.

Konfučije je društvene odnose sveo na pet glavnih, pod koje se mogu svesti i svi drugi: odnos vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg brata i odnos između prijatelja. Prva četiri odnosa karakteristišu pravednost i dobronamjernost u upravljanju, iskrenost i ispravnost u ponašanju; odnos među prijateljima treba karakterizirati međusobno unaprijeđivanje u vrlini. Stoga je vrlo važan uticaj i primjer vladara.

U skladu sa ovim, reinterpretiran je i odnos prema mandatu Neba, odnosno porijeklu i suštini carske vlasti. Konfučije je podržavao ideju carskog apsolutizma, ali je uveo i razna formalna ograničenja vladarevoj samovolji. Između ostalog, smatrao je da u okviru poštovanja nadređenog, podređeni ima obavezu da ga posavjetuje, ukoliko ovaj ne radi pravilno.

Konfučijev učenik Mencije je iz ove misli izveo svoju političku teoriju prema kojoj vladar koji se ne ponaša kako priliči njegovom položaju može izgubiti mandat Neba i biti zbačen sa prijestolja. Na taj način je opravdano ubitstvo tiranina i pružen je formalni legitimitet smjeni dinastija.

U drugom vijeku prije nove ere, učenjak i državnik Dung Džung-šu (pin-jin: Dǒng Zhòngshū) iz države Ćin institucionalizirao je konfučijanizam kao državnu ideologiju i ustanovio sistem državnih ispita za buduće činovnike. Ovo stanje se, uz izvjesne izmjene, zadržalo do proglašenja republike 1911. godine, a konfučijanizam je, kao integralni dio kineske misli, postao sastavni dio savremenog socijalizma sa kineskim karakteristikama.

Reference

1. Nylan, Michael (1. 10. 2008). The Five "Confucian" Classics (jezik: engleski). Yale University Press. str. 23. ISBN 978-0-300-13033-1. Pristupljeno 12. 3. 2022.
2. Yao, Xinzhong (2000). An Introduction to Confucianism, str. 38-47, Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-64312-2.
3. Fung, Yiu-ming (2008), "Problematizing Contemporary Confucianism in East Asia", in Richey, Jeffrey (ed.), Teaching Confucianism, Oxford University Press, ISBN 978-0-19-804256-3
4. Lin, Justin Yifu (2012). Demystifying the Chinese Economy. Cambridge University Press. str. 107. ISBN 978-0-521-19180-7.
5. Fingarette, Herbert (1972). Confucius: The Secular as Sacred, str. 1–2, New York: Harper. ISBN 978-1-4786-0866-0
6. Juergensmeyer, Mark (2005). Juergensmeyer, Mark (ured.). Religion in Global Civil Society. Oxford University Press. str. 70. doi:10.1093/acprof:oso/9780195188356.001.0001. ISBN 978-0-19-518835-6. ...humanist philosophies such as Confucianism, which do not share a belief in divine law and do not exalt faithfulness to a higher law as a manifestation of divine will.
7. Adler, Joseph A. (2014), Confucianism as a Religious Tradition: Linguistic and Methodological Problems (PDF), str. 12, Gambier, OH: Kenyon College, archived (PDF) from the original on 10 October 2022
8. Littlejohn, Ronnie (2010), Confucianism: An Introduction, str. 34–36I.B. Tauris, ISBN 978-1-84885-174-0.
9. Clart, Philip (2003). "Confucius and the Mediums: Is There a "Popular Confucianism"?", str. 3–5.(PDF). T'oung Pao. LXXXIX. Archived (PDF) from the original on 10 October 2022.
10. Ty, Wei Leong (2010). "Kang Youwei: The Martin Luther of Confucianism and His Vision of Confucian Modernity and Nation" (PDF), str. 102. Secularization, Religion and the State. Archived (PDF) from the original on 10 October 2022.
11. Kaplan, Robert D. (6. 2. 2015). "Asia's Rise Is Rooted in Confucian Values". The Wall Street Journal.
12. "Confucianism | Religion | Yale Forum on Religion and Ecology". Fore.yale.edu.