perzijski pjesnik i mistik (1325–1390) From Wikipedia, the free encyclopedia
Ḥāfeẓ[1] ( Šams al-Dīn Ḥāfiẓ Šīrazī, Šamsoddīn Moḥammad Šerazī, Šemsudin Muhamed Širazi perzijski: شمسالدین محمد حافظ شیرازی) oko 1325–1389) perzijski je lirski pjesnik[2][3] čija sabrana djela mnogi Iranci smatraju jednim od najviših vrhunaca perzijske književnosti. Njegova djela se često nalaze u domovima govornika perzijskog, koji njegove pjesme uče napamet i koriste ih kao svakodnevne poslovice i izreke. Njegov život i pjesme postali su predmet mnogih analiza, komentara i tumačenja, utičući na perzijsko pisanje poslije 14. stoljeća više od bilo kojeg drugog perzijskog autora.[4][5]
Hafez je najpoznatiji po svom Divanu, zbirci sačuvanih pjesama koja je vjerovatno sastavljena nakon njegove smrti. Njegova djela se mogu opisati kao "antinomska"[6] i sa srednjovjekovnom upotrebom termina "teozofski"; izraz "teozofija" u 13. i 14. vijeku je korišten da označi mistični rad "autora koji su inspirisani samo svetim knjigama" (za razliku od teologije). Hafez je prvenstveno pisao u književnom žanru lirske poezije ili gazela, što je idealan stil za izražavanje zanosa božanskog nadahnuća u mističnom obliku ljubavnih pjesama. Bio je sufija.[1]
Teme njegovih gazela uključuju voljenu osobu, vjeru i razotkrivanje licemjerja. U svojim gazelama on se bavi ljubavlju, vinom i kafanama, a sve to predstavlja ekstazu i slobodu od ograničenja, bilo u stvarnom svjetskom oslobađanju ili glasom ljubavnika[7] koji govori o božanskoj ljubavi.[8] Njegov uticaj na govornike perzijskog javlja se u proricanju kroz njegove pjesme (perzijski: فال حافظ, fāl-e hāfez, donekle slično rimskoj tradiciji sortes vergilianae) i u čestoj upotrebi njegovih pjesama u perzijskoj tradicionalnoj muzici, vizualnoj umjetnosti i perzijskoj kaligrafiji. Njegova grobnica se nalazi u njegovom rodnom mjestu Širazu. Adaptacije, imitacije i prijevodi njegovih pjesama postoje na svim glavnim jezicima.
Dok je još bio dječak umro mu je otac, pa su se njegova braća raštrkala po svijetu, a Hafiz je ostao s majkom u Širazu. Teško su živjeli, zato se on, čim je malo stasao, zaposlio u pekari kao pekarski pomoćnik, ali ga je ljubav prema stjecanju znanja odvela u jedan književni kružok. Mladost je proveo radeći i obrazujući se. Naučio je Kur'an napamet i ovladao sa četrnaest melodika učenja - mekama Kur'ana. Njegov nadimak i dolazi otuda što je bio hafiz Kur'ana.[9] Iznimnim pjesničkim darom stekao je naklonost mjesnih prinčeva te je neko vrijeme radio i kao dvorski pjesnik i učitelj, da bi, usljed spletki, pao u nemilost vladara i bio udaljen s dvora. Pisao je većinom gazele, koji se, zbog njegovog profinjenog stila, bujnog imaginiranja i majstorskog poigravanja riječima, svrstavaju među najljepše primjere ljubavne lirike u orijentalnim književnostima. Posebnu odliku njegove poezije čini njena višeznačnost, koja se mogla različito interpretirati: od mističko-metaforičkih do doslovno-realističkih. Njegova se sufijska razmišljanja isprepliću sa stihovima punim skepse, pesimizma i kritike licemjerja. Čini se da Hafizov pjesnički genij počiva u neraskidivoj povezanosti duhovnog i tjelesnog, svetog i profanog, u promišljanju svijeta i čovjekove egzistencije izvan strogo zacrtanih kategorija. Mauzolej mu je podignut u rodnom Širazu i mjesto je hodočašća brojnih poklonika njegove poezije.[10]
Hafez je umro 791. po hidžri (1389. n. e.), sahranjen je u molitvenoj sali u Širazu zvanoj hafezieh. 855. po Hidžri (1451.), nakon osvajanja Širaza od strane Abolghasema Babara Teymourija, izgrađena je grobnica pod komandom njegovog ministra, Maulane Mohammada Mamaeija.[8]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.