From Wikipedia, the free encyclopedia
Žuljevito tijelo (lat. corpus callosum), znano i kao kalozna komisura, je široki, debeli nervni trakt, koji se sastoji od ravnog snopa komisurnih vlakana, ispod moždane kore u mozgu. Nalazi samo kod placentalnih sisara.[1] Obuhvata dio longitudinalne pukotine, povezujući lijevu i desnu moždanu hemisferu, omogućavajući komunikaciju između njih. To je najveća struktura bijele tvari u ljudskom mozgu, duga oko deset centimetara i sastoji se od 200–300 miliona aksonskih projekcija.[2][3]
| Žuljevito tijelo | |
|---|---|
 Corpus callosum odozgo, čeoni dio je na vrhu slike. | |
 Sagitalni presjek mozga, čeoni dio je lijevo. Corpus callosum vidljiv je u centru, svijetlo siv | |
| Detalji | |
| Latinski | Corpus callosum |
| Dio od | Mozak |
| Sistem | CNS |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.828 |
| TA | A14.1.09.241 |
| FMA | 86464 |
| Anatomska terminologija | |
Brojni odvojeni nervni traktovi, klasifikovani kao podregije corpus callosum, povezuju različite dijelove hemisfera. Glavni su poznati kao genu, rostrum, stablo ili tijelo i splenij.[4]
Žuljevito tijelo formira dno uzdužne pukotine, koja razdvaja dvije moždane hemisfere. Njegov dio čini krov bočnih komora.[5]
Corpus callosum ima četiri glavna dijela; pojedinačni nervni trakt koji povezuju različite dijelove hemisfera. To su rostrum, genu, stablo ili tijelo, i splenij.[4] Suženi dio između trupa i spleniuma poznat je kao istmus. Vlakna iz stabla i splenija, poznata zajedno kao tapetum, formiraju krov svake lateralne komore.[6]
Prednji dio corpus callosum, prema frontalnom režnju naziva se genu ("koljeno"). Savija se dolje i nazad ispred pregrade zvane septum pellucidum, značajno se smanjuje u debljini. Donji, znatno tanji dio, je rostrum i povezan je odozdo sa lamina terminalis, koja se proteže od međukomorskih otvora do udubljenja na dnu optičke drške. Rostrum je dobio ime po svojoj sličnosti sa ptičjim kljunom.
Krajnji dio corpus callosum, prema cerebellumu, naziva se splenij. Ovo je najdeblji dio i preklapa tela choroidea treće komore i srednjeg mozga, a završava se debelim, konveksnim, slobodnim rubom. Splenij se prevodi kao zavoj na grčkom.
Sblo corpus callosum je između splenija i genua.
kalozni sulkus odvaja corpus callosum od cingulatne vijuge.
Sa obe strane corpus callosum, vlakna odlaze radijano u u bijelu tvar i prolaze do različitih dijelova moždanog korteksa; oni koji se zavijaju naprijed od genua u frontalni režanj čine "male forcepse" (također "prednji forcepsi"), a oni koji se zavijaju unazad od splenija u okcipitalni režanj, forceps major (također forceps posterior).[4] Između ova dva dijela nalazi se glavno tijelo vlakana koja čine tapetum i protežu se bočno s obje strane u sljepoočni režanj i poklopac u centralnom dijelu lateralne komore. Tapetum i prednja komisura dijele funkciju povezivanja lijevog i desnog sljepoočnog režnja.
Prednje cerebralne arterije su u kontaktu sa donjom površinom rostruma, savijaju se preko prednjeg dela genua i vodeimpulse duž trupa, snabdevajući prednje četiri petine corpus callosum.[7]
Veličina, količina mijelinizacije i gustoća vlakana u podregijama odnose se na funkcije regija mozga koje povezuju.[8] Mijelinizacija je proces presvlačenja neurona mijelinom, koji pomaže u prijenosu informacija između neurona. Vjeruje se da se proces odvija do dobi od oko tridesetih godina, s najvećim rastom u prvoj deceniji života..[9] Tanja, blago mijelinizirana vlakna sporije provode i povezuju asocijacijsko i prefrontalno područje. Deblja i brzo provodna vlakna povezuju vidno i motorno područje.[10]
Traktogram na slici prikazuje nervne puteve iz šest segmenata corpus callosum, obezbeđujući povezivanje kortikalnih regiona između moždanih hemisfera. Oni iz genua prikazani su koralom, premotorika – zelena, senzorno-motorna – ljubičasta, parijetalna – ružičasta, temporalna – žuta, a splenija – plava.[11]
Tanji aksoni u genu-u povezuju prefrontalni korteks između dvije polovine mozga; ova vlakna nastaju iz snopa vlakana nalik na viljušku iz tapetuma, kao male pincete. Deblji aksoni u stablu, međusobno povezuju područja motornog korteksa, s proporcionalno više posvećenog corpus callosum dodatnim motornim regijama, uključujući Brocino područje. Splenij prenosi somatosenzorne informacije između dvije polovine parijetalnog režnja i vizualnog korteksa u okcipitalnom režnju, ovo su vlakna velike pincete.[12][13]
Simptomi refraktorne (teško za liječenje) epilepsije mogu se smanjiti rezanjem kalozuma tijela u operaciji poznatoj kao korpusna lobotomijska kalosotomijska paraliza.[14] Ovo je obično rezervisano za slučajeve u kojima su napadi kompleksni ili tzv grand mal napadi uzrokovani epileptogenim fokusom na jednoj strani mozga, uzrokujući međuhemisferni+u električnu oluju. Ostali metodi dijagnostičke procedure za ovakve slučajeve uključuju elektroencefalogram, MRI, PET skeniranje i neurološku evaluaciju, neurohirurgju, psihijatriju i neuroradiologiju, prije nego što se može razmotriti operacija djelimične lobotomije.[15]
Formiranje corpus callosum počinje prvim srednjim ukrštanjem prvonastalih aksona oko 12. sedmice prenatalnog razvoja čovjeka[16] ili 15. dan embriogeneze miša.[17] Ageneza corpus callosum (ACC) je rijedak kongenitalni poremećaj koji je jedna od najčešćih malformacija mozga uočenih kod ljudskih bića,[18] i kod kojih je corpus callosum djelimično ili potpuno odsutan. ACC se obično dijagnosticira u prve dvije godine života, a može se manifestirati kao teški sindrom u novorođenčadi ili u djetinjstvu, kao blaže stanje kod mladih odraslih osoba ili kao asimptomski slučajni nalaz. Početni simptomi ACC obično uključuju napade, koji mogu biti praćeni problemima s hranjenjem i kašnjenjem u držanju glave uspravno, sjedenju, stajanju i hodanju. Ostali mogući simptomi mogu uključivati poremećaje u mentalnom i fizičkom razvoju, koordinaciji ruku i očiju, te vizualnoj i slušnoj memoriji. Također može se pojaviti i hidrocefalija. U blagim slučajevima, simptomi kao što su napadi, govor koji se ponavlja ili glavobolja možda se neće pojaviti godinama. Neki sindromi koji se često povezuju sa ACC su Aicardijev, Andermanov, Shapiroov i akrokalosalni sindrom.
ACC obično nije fatalan. Tretmanobično uključuje liječenje simptoma, kao što su hidrocefalija i napadi, ako se pojave. Iako mnoga djeca s ovim poremećajem vode normalan život i imaju prosječnu inteligenciju, pažljivo neuropsihološko testiranje otkriva suptilne razlike u višoj funkciji korteksa u poređenju s osobama iste dobi i obrazovanja bez ACC-a. Djecu s ACC-om praćeno kašnjenjem u razvoju i/ili poremećajima napadaja treba pregledati na metaboličke poremećaje.[19]
Osim ageneze corpus callosum, slična stanja su hipogeneza (djelimično formiranje), disgeneza (malformacija) i hipoplazija (nerazvijenost, uključujući i suviše mršavu).
Druge studije su također povezale moguće korelacije između malformacije corpus callosum i poremećaja iz autističkog spektra.[20][21]
Lezije prednjeg dijela corpus callosum mogu dovesti do akinetičkog mutizma ili anomijske afazije. Vidi također:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
