Centriola

Centriole u biologiji su valjkaste mikrotubularne strukture koje se mogu pronaći u mnogim životinjskim ćelijama i algama iako one nisu uobičajene u biljnoj ćeliji.

3D prikaz centriola

Prikaz presjeka centriola pod elektronskim mikroskopom

Zidovi svake centriole se obično sastoje od 9 tripleta mikrotubula, iako ima izuzetaka; npr. kod embrija vinskih (voćnih) mušica (Drosophila) koji imaju 9 dubleta ili spremalnih ćelija i ranih embrija Caenorhabditis elegans (vrsta gliste) koji imaju 9 singleta. Par centriola međusobno povezanih i uređenih pod određenim uglom, su konstituenti strukture zvane centrosom. Centriole su strukturalno šuplji cilindar dijametra 150 nm i 300-500 nm dužine.

Centrioli uvijek dolaze u paru organizovani pod pravim uglom jedan naspram drugog. Svaki cilindar u nizu se sastoji od proteina sa kompleksnim proteinom tubulinom kao najvažnijim.

Neke ćelije, naprimjer eritrociti, nemaju centriole, dok druge, naprimjer megakariociti, sadrže više parova centriola.

Funkcije

Najvažnija funkcija centriola jeste ona u ćelijskim diobama. Više centriola obrazuju pericentriolarni materijal (PCM) koji igra važnu ulogu u stvaranju diobenog vretena. Funkcija diobenog vretena je usko povezana sa hromosomima i njihovom kretanju u ćelijskoj diobi. Neke životinjske ćelije su sposobne da vrše podjelu hromozoma bez centriola npr. u ženskoj mejozi. Centriole igraju ulogu u procesu mitoze i muškoj mejozi. Tokom ćelijske diobe (S faza) centriole se dupliciraju i kreću ka suprotnim polovima, tako da postoji jedan par za svaku kćerku ćeliju.

U replikaciji, svaki novi parni set centriola se sastoji od: orginalne centriole, plus novonastala centriola. Ako centriole služe u formiranju motiletnih organela, bičevi i treplje, onda dvije starije centriole, majke centriole, postaju bazalno tijelo koje je srž tih organela.