Carigradski mir (1736)

Carigradski sporazum bio je ugovor između Osmanskog Carstva i Afšaridskog Irana potpisan 24. septembra 1736, čime je okončan Osmansko-Perzijski rat (1730-1735).

Carigradski sporazum (1736)

Potpisan	24. septembar 1736. (1736-09-24)
Aktivan od	24. septembar 1736. (1736-09-24)
Potpisnici	Afšaridska Monarhija Osmansko Carstvo

Pozadina

Ahmet-pašin sporazum (1732) između dvije zemlje proglašen je nezadovoljavajućim u obje zemlje. Osmanlijski sultan Mahmut I nije odobrio napuštanje Tabriza, Nader-šah Afšar, budući iranski šah svrgnuo je Tahmaspa II s prijestolja jer je prihvatio osmanlijsku kontrolu nad Kavkazom.^[1]

Rat

Ubrzo nakon Ahmet-pašinog sporazuma, Nader je objavio rat i napao Irak i Kavkaz. U Iraku, nakon nekoliko početnih pobjeda, kao što je zauzimanje Kirkuka, bio je odbijen. Međutim, na Kavkazu je bio uspješniji, gdje je za manje od dvije godine primorao Osmanlije da napuste Tbilisi i Jerevan. U međuvremenu, Ruska Imperija spremala se da napadne Otomansko Carstvo na Krimu i Ukrajini. Tako je Visoka Porta bila primorana da potpiše mirovni ugovor.^[2]

Uslovi sporazuma

Početni razgovori između Ali-paše (osmanlijska strana) i Mirze Muhameda (perzijska strana) u Iranu o teritorijalnim promjenama nisu predstavljali veliki problem. Ali, nadmetanje između dvije islamske sekte rezultiralo je žestokim raspravama na narednim sesijama u Carigradu. Konačni uslovi sporazuma su bili:

• Osmansko Carstvo je priznalo Nadera kao novog šaha Perzije.
• Osmansko Carstvo prepustilo je Kavkaz Perziji
• Osmanlije su se također složile da dozvole iranskim hadžijima (hodočasnicima) u Mekku (tada pod osmanlijskom kontrolom) ^[3]

Posljedice

Sporazumom Ahmet-paše Perzija je dobila zapadni Iran, a Carigradskim ugovorom Perzija je dodatno dobila Kavkaz. Ali, Nader Šah je imao druge planove. Također je planirao aneksiju Iraka i moguće istočne Anadolije. Zbog toga je obnovio rat 1743. Ali ovoga puta nije bio uspješan.