Calciopoli
sportski skandal From Wikipedia, the free encyclopedia
Italijanski nogometni skandal iz 2006 (u Italiji, kao i u svjetskim medijima poznat kao Calciopoli[1]) bio je skandal u najvećim italijanskim ligama Seriji A i Seriji B. Skandal je u maju 2006. otkrila italijanska policija, a uključivao je tadašnji šampionski tim Juventus, kao i druge velike timove: Milan, Fiorentinu, Lazio i Regginu nakon što je veći broj telefonskih poziva prisluškivan. Otkrivena je velika mreža namještanja utakmica u tim ligama, sve uz pomoć sudija. Juventus je tada bio šampion, a timovi su optuženi da su namještali utakmice birajući sebi podobne sudije.
Skandal je prvi put došao pod svjetlo javnosti nakon istrage tužitelja protiv italijanske nogometne agencije GEA World. Zapisi snimljenih telefonskih razgovora objavljenih u novinama upućivali su na to da su tokom sezone 2004/05. Juventusovi direktori Luciano Moggi i Antonio Giraudo razgovarali s više italijanskih nogometnih zvaničnika kako bi utjecali na postavljanje sudija.
Samo ime "Calciopoli" slučaju su dali novinari kao ironičnu reakciju na "Tangentopoli", slučaj podmićivanja koji je bio u žiži italijanske javnosti tokom 90-ih godina 20. stoljeća.
Calciopoli je poznat i kao Moggiopoli (po Lucianu Moggiju) ili Calciogate, po uzoru na aferu "Watergate", iako se ovi termini rijetko koriste.
Dana 4. jula 2006. tužilac Nogometnog saveza Italije, Stefano Palazzi, tražio je da sva četiri kluba koja su bila u centru skandala napuste Seriju A, najviši razred italijanskog nogometa. Palazzi je tražio da Juventus bude izbačen barem do Serie C1 (dao je izjavu da Juventus treba učestvovati u takmičenju nižem od Serije B), a Fiorentina i Lazio barem do Serie B. Također je tražio da se timovima oduzmu bodovi (Juventusu šest bodova, Milanu tri, a Fiorentini i Laziju po 15)[2] te tražio da se Juventusu oduzmu titule iz 2005. i 2006.
Kad je riječ o Reggini, tužilac je tražio da bude izbačena u Seriju B s 15 bodova kazne.[3] Klub je kažnjen finansijski, kao i sa 15 bodova kazne, ali nije izbačen u niži rang.[4] I predsjednik Reggine Pasquale "Lillo" Foti je kažnjen novčano, uz zabranu bavljenja nogometom u sljedeće dvije i po godine.[5]
| Tim | Izbacivanje | Oduzimanje bodova (sezona 2006/07) |
Druge kazne | |||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Prvostepena odluka [6] | Rezultat žalbe | Konačna kazna [7] | Prvostepena odluka | Rezultat žalbe | Konačna kazna | Prvostepena odluka | Konačna kazna | |
_e_Rosso_e_Nero_(Strisce).svg){kind=small} Milan |
Nema kazne | Nema kazne | Nema kazne | Oduzimanje 15 bodova | Oduzimanje 8 bodova | Oduzimanje 8 bodova | • Oduzeto 44 boda za sezonu 2005/06 • Izbacivanje iz Lige prvaka za sezonu 2006/07 |
• Oduzeto 30 bodova za sezonu 2005/06 • Jedna domaća utakmica bez publike. |
 Fiorentina |
Izbacivanje u Serie B | Nema kazne | Nema kazne | Oduzimanje 12 bodova (Serie B) |
Oduzimanje 19 bodova (Serie A) |
Oduzimanje 15 bodova (Serie A) |
• Izbacivanje iz Lige prvaka za sezonu 2006/07 | • Izbacivanje iz Lige prvaka za sezonu 2006/07 • Dvije domaće utakmice bez publike. |
 Juventus |
Izbacivanje u Serie C1 | Izbacivanje u Serie B | Izbacivanje u Serie B | Oduzimanje 30 bodova | Oduzimanje 17 bodova | Oduzimanje 9 bodova | • £31,000,000 kazne • Predsjednik kluba kažnjen sa £200,000 |
• Oduzete titule iz 2005. i 2006. godine • Izbacivanje iz Lige prvaka za sezonu 2006/07 • Tri domaće utakmice bez publike • Izbačeni u Serie B. |
 Lazio |
Izbacivanje u Serie B | Nema kazne | Nema kazne | Oduzimanje 7 bodova (Serie B) | Oduzimanje 11 bodova (Serie A) | Oduzimanje 3 boda (Serie A) | • Izbacivanje iz Kupa UEFA za sezonu 2006/07 | • Izbacivanje iz Kupa UEFA za sezonu 2006/07 • Dvije domaće utakmice bez publike |
| Reggina | Nema kazne | Nema kazne | Nema kazne | Oduzimanje 15 bodova | Nema rezultata žalbe | Oduzimanje 11 bodova | Nema rezultata žalbe | • £68,000 kazne • Predsjednik kluba Pasquale Foti kažnjen sa £20,000 i zabrana bavljenja fudbalom 2,5 godine |
Juventus je izbačen iz Serie A, ali su se uspjeli vratiti u najveći rang italijanskog fudbala u sezoni 2007/08. Svojim trofejima dodali su i trofej osvajača Serie B. Tri kluba koja su ostala u Seriji A su imali tešku sezonu 2006/07, posebno Fiorentina, koja je sezonu počela sa zaostatkom od 15 bodova. Ipak, Fiorentina je sezonu završila na 6. poziciji što im je donijelo učestvovanje u Kupu UEFA u sezoni 2007/08.
Izbacivanje u Seriju B za Juventus je značilo odlazak mnogih važnih igrača kao što su bili Fabio Cannavaro, Lilian Thuram i Zlatan Ibrahimović.
U aprilu 2007, italijanski dnevni list La Repubblica otkrio je neke nove detalje o aferi Calciopoli, jer su tužioci u Napulju mogli saznati niz telefonskih poziva preko stranih SIM kartica između Moggi, Bergama, Pairetta i nekoliko sudija. Pošto su razgovori bili preko stranih SIM kartica, italijanska policija ih nije mogla dodirnuti, tako da su mogli pokušati samo da se uporede zajedno sa telefonskim brojevima, brojevima i mestima. SIM kartice su kupljene u prodavnici u mjestu Chiasso (Švicarska). Neke SIM kartice bile su švicarske i registrovane u porodici vlasnika prodavnice, dok su ostali dolazili od anonimne osobe u Lihtenštajnu. Tužioci su otkrili i upotrebu slovenskih SIM kartica. U toj istrazi uključeni su Moggi, Pairetto, Bergamo, Fabiani (sportski direktor Messina), sudije De Santis, Racalbuto, Paparesta, Pieri, Cassarà, Dattilo, Bertini, Gabriele i pomoćnik Ambrosino. Prema ovoj istrazi, Paparesta je koristio i Švicarske SIM karticu za ličnu upotrebu i to je pomoglo tužiocima da otkriju ovaj tajni kanal komunikacije. Izgleda da je Moggi imao pet stranih SIM kartica, od kojih su dva navikla da komuniciraju s Bergama i Pairetom, dok su drugi trebali koristiti za komunikaciju sa sudijama i Fabianijem.[8] Štaviše, još jedno prisluškivanje nedavno je otkrio italijanski dnevnik La Stampa. Iako nije sadržao ništa zaista kompromisno, u zapisu Moggi i Marcello Lippi (bivši trener Juventusa i trener talijanske reprezentacije u to vrijeme) očigledno je vređao Inter-a (Massimo Moratti) i trenera (Roberto Mancini), jer je Lippi izjavio da Mancini zaslužuje lekciju, dok je Moggi odgovorio da će Mankini imati takvu lekciju.
Veb stranica La Repubblice je 26. aprila 2007. godine objavila oko dvije stotine audio fajlova prisluškivanja, neke objavljene godinu dana ranije u pisanoj formi, a neke nikada nisu ni objavljene. To je omogućilo čitaocima da percipiraju tonove i oblike razgovora.[9]
Milan, koji je prvobitno izbačen iz Lige šampiona 2006-07 zbog skandala, osvojio je takmičenje 23. maja 2007. godine.
Dana 17. juna 2007. na italijanskoj emisiji Qui studio a voi stadio, popularnoj fudbalskoj emisiji koju je emitovala lokalna TV Telelombardija sa sjedištem u Milanu, Bergamo je priznao da je Moggi ustvari davao dvije Švicarske SIM kartice Pairetto-u, a Pairetto je dao jednu od tih SIM kartica njemu. Bergamo je izjavio da je, pod sumnjom da je primljen, koristio tu SIM karticu samo da komunicira sa Pairetom i da nakon iscrpljivanja kredita više nije koristio SIM karticu.
U junu 2008. godine, Juventus je kažnjen novčanim kaznama u iznosu od €300.000 u tri rate. Messina je kažnjen sa €60.000.[10]
Tokom suđenja Calciopoli u Napulju, pravni tim Luciano Moggi objavio je prisluškivanje koje pokazuje da su i Milan i Inter bili uključeni u skandal u Seriji A tokom 2004. i 2005. godine. Takva prisluškivanja uključivala su potpredsednika Milana Adriana Gallianija, vlasnika Intera Massimo Moratti, tadašnji predsjednik Intera Giacinto Facchetti i bivši sudijski označivači Paolo Bergamo i Pierluigi Pairetto, kao i mnogi drugi talijanski klubovi koji ranije nisu pomenuti u skandalu.
FIGC je 15. juna 2011. godine najavio da će bivšim režiserima Juventusa Luciano Moggi i Antonio Giraudo zabraniti doživotno bilo koju ulogu vezanu za nogomet u Italiji. Međutim, odluka je navela da u okviru Člana 6. (O namještanju i pokušajima namještanja utakmica) prekršaja nije bilo u tim presetnutim pozivima, a sezona je bila fer i poštena. Štaviše, nisu pronađeni nikakvi zahtjevi za konkretne sudije, nikakve zahtjeve za usluge i razgovore između direktora Juventusa i samih sudija.
U julu 2011, glavni istražitelj FIGC-a Stefano Palazzi navodi u svom izveštaju da su, pored Luciana Moggi, sljedeći klupski zvaničnici prekršili i Kodeks o sportskoj pravdi tako što su stupili u kontakt sa sudijskim imenima na ilegalnim načinima.
- Član 1: Campedelli (Chievo), Cellino (Cagliari), Corsi (Empoli), Foschi (Palermo), Foti (Reggina), Gasparin (Vicenza), Governato (Brescia), Meani (Milan), Moratti (Inter), Spalletti (Udinese).
- Član 6: Facchetti (Inter), Meani (Milan), Spinelli (Livorno).
Prema nalazima Palazzija, klubovi koje su predstavljali gore navedene ljude morali su biti kažnjeni tokom suđenja Calciopoli, ali nijedan sud nije mogao potvrditi ove navode pošto su sve činjenice pokrivene statutom ograničenja. Što se tiče Palazzijevog izvještaja, Giancarlo Abate, tadašnji predsjednik FIGC-a, izjavio je da nije bilo pravnog osnova za povlačenje naslova iz Intera. Međutim, on je takođe nagovijestio da Inter treba da preda 2006 Serie A scudetto do rivala Juventusa na osnovu etike.
Dana 8. novembra 2011. godine sud u Napulju je izdao prvi zaključak o krivičnom postupku protiv Luciana Moggi i drugih uključenih fudbalskih ličnosti, osuđujući ga na zatvor u trajanju od pet godina i četiri mjeseca. Ova osuda slijedi bivše direktorice Juventusa Giraudoa (tri godine) i drugih u ogranku istog sudskog predmeta.
U decembru 2013. godine Moggi je izrečena kazna od dvije godine i četiri meseca zbog proglašenja krivice za zavjeru za izvršenje krivičnog djela, ali ranija optužba za sportsku prevaru donijela je statut ograničenja.
Dana 23. marta 2015. godine, u svojoj konačnoj rezoluciji, Vrhovni sud je presudio da je Moggi oslobođen "nekih pojedinačnih optužbi za sportsku prevaru, ali ne i da bude 'promoter krivične zavjere' ". koja je kulminirala u Calciopoli-u. Ipak, preostale optužbe za Moggi-ja su otkazane bez novog suđenja uslijed zastarivanja. Žalbe vlasnika Fiorentine Andrea i Diego Della Valle i predsjednik Lazia Claudio Lotito protiv svojih kazni također su odbačene na istu osnovu - njihovi predmeti su također položili statut ograničenja. Sud je prihvatio zahtjev tužioca da obriše optužbe protiv bivših sudija Paola Bertinija, Antona Dattila i Gennaro Mazzei, ali je odbio žalbe za Massimo De Santis i Savaltore Racabulto. Ubrzo nakon odluke suda, predsjednik FIGC-a Carlo Tavecchio je u intervjuu ANSA primijetio da "dok se motivacija može očekivati, rečenica potvrđuje tezu tužilaštva" i da su "zločini bili stvarni, a i krivična zavjera". Kao odgovor na pravosnažnu presudu, Moggi je tvrdio da je samo pustio sudove s kuke, a ne on, pa je zato obećao da se okrene Evropskom sudu u nadi da će njegovu zabranu ukinuti.
Dana 9. septembra 2015. godine, Vrhovni sud je objavio dokument od 150 stranica koji objašnjava svoju konačnu odluku o predmetu. Uprkos tome što su Moggieve preostale optužbe otkazane bez novog suđenja uslijed zastarivanja, sud je jasno stavio do znanja da je Moggiova neovlaštena aktivnost imala značajnu štetu italijanskom fudbalu, ne samo u sportu, već i u ekonomskom smislu. U dokumentu sud je potvrdio da je Moggi aktivno učestvovao u sportskoj prevari koja je imala za cilj Juventus i povećanje svoje lične koristi. U dokumentu je također navedeno da je Moggi imao "neopravdanu i prekomjernu moć u okviru italijanskog fudbala", kojim je vršio uticaj nad sudijama, drugim zvaničnicima kluba i medijima, čime je stvorio "nezakonit sistem za utvrđivanje utakmica prvenstva 2004/05 (a ne samo one) ".
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
