From Wikipedia, the free encyclopedia
Republika Biafra (pan-nigerijska abeceda: Bịafra) bila je otcijepljena država na jugoistoku Nigerije, koja je postojala krajem 1960-ih. Nazvana je po Biafrijskom zalivu, a većinski je bila naseljena narodom Igbo.
| Republika Biafra Republic of Biafra |
||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1967–1970. | ||||||||||
|
||||||||||
|
||||||||||
 |
||||||||||
| Glavni grad | Enugu |
|||||||||
| Službeni jezik | engleski (službeni), igbo (ili ibo), efik/annang/ibibio, ekoi, ijaw | |||||||||
| Državno uređenje | ||||||||||
| Predsjednik | ||||||||||
| Zakonodavstvo | ||||||||||
| Površina | ||||||||||
• Ukupno |
76.145,65 km2 | |||||||||
| Stanovništvo | ||||||||||
• Ukupno |
13.500.000 | |||||||||
| Valuta | Biafrijska funta | |||||||||
Ovo otcjepljenje dogodilo se zbog privrednih, etničkih, kulturnih i vjerskih napetosti između raznih naroda Nigerije. Biafru su priznali Gabon, Haiti, Obala Slonovače, Tanzanija i Zambija. Iako ostale država nisu priznale Biafru, mnoge su joj pružale pomoć i potporu, posebno Izrael, Francuska, Portugal, Rodezija, JAR i Vatikan.[1]
Godine 1960, Nigerija postaje nezavisna od Ujedinjenog Kraljevstva. Kao i u drugim novim afričkim državama, granice nisu bile usklađene s prijašnjim teritorijama. U sjevernom pustinjskom dijelu zemlje nalazile su se poluautonomne feudalne muslimanske države, dok su jug zemlje većinom nastanjivali kršćani i animisti. Nigerijske zalihe nafte, koja je primarni izvor prihoda zemlje, nalaze se na jugu države.[2]
Nakon nezavisnosti, Nigerija se našla podijeljena na razne etničke grupe: Hausa i Fulani na sjeveru, Yoruba na jugozapadu i Igbo na jugoistoku. Kao odgovor na pobune od godinu dana ranije, u kojima je poginulo oko 30.000 Igboa, a oko milion postalo prognanici, u januaru 1966, grupa istočnih Igboa provodi vojnu pobunu čiji je cilj izdvajanje iz Nigerije. U to vrijeme na vlast dolazi Yakubu Gowon. U tadašnjim sukobima poginulo je nekoliko hiljada Igboa.
U januaru 1967, vojni vođe i dužnosnici svake regije dogovaraju u Aburi labavu konfederaciju između regija. Nakon nekog vremena, istočnjaci odbacuju plan pomirdbe i 26. maja odlučuju se otcjepiti od Nigerije. 30. maja vojni dužnosnik Istočne regije Chukwuemeka Odumegwu Ojukwu proglašava Republiku Biafru, čitajući imena itočnjaka koji su poginuli u nasilju poslije državnog udara.[2] Zbog zaliha nafte u tom području izbijaju sukobi.
.svg)
Nakon toga, Savezna vojna vlada (FMG) započinje akcije kako bi ponovno pripojila Istočnu regiju. Iako u početku nisu imali uspjeha, kasnije je FMG počeo osvajati teritorije, te su do 1968. smanjili teritoriju Biafre na jednu desetinu početne teritorije.[3]
U septembru 1968, savezna vlada započinje s zadnjom ofanzivom. Iako u početku ta akcija nije imala uspjeha, kasnije FMG probija biafrijsku odbranu. Dana 30. juna 1969, nigerijska je vlada zabranila pomoć Crvenog krsta Biafri. Nakon dvije sedmice dopuštena je ljekarska pomoć, uz ograničenje pomoći u hrani. U junu 1969, Ojukwu je pozvao UN da dogovori prekid vatre. Savezna vlada je tad pozvala Biafru na predaju. Nakon akcija u decembru, Ojukwu bježi u Obalu Slonovače ostavljajući načelnika štaba Philipa Effionga na čelu vlade. Effiong je u januaru pozvao na prekid vatre, te se predao FMG-u. U tom razdoblju je oko milion ljudi umrlo od posljedica rata i gladi.[4][5]
Teritorij Biafre obuhvatao je oko 76.000 km2 teritorije današnje jugoistočne Nigerije,[6] a graničila je s Nigerijom na sjeveru i Kamerunom na istoku. Na jugu je Biafra izlazila na Gvinejski zaliv. Rijeke Cross i Niger su preko Biafre ulazile u Atlantski okean. U tom području Nigerije nađene su velike zalihe nafte.
U Biafri vlada tropska klima s izraženim suhim i kišnim sezonama. Kišna sezona traje od aprila do oktobra, a karakteriziraju je obilne padaline i visoka vlažnost. U razdoblju između juna i jula, padne oko 360 mm kiše. Dnevne temperature variraju između 22 i 30 °C. Sušna sezona traje od novembra do aprila. Padavine u februaru iznose samo 16 mm. U tom razdoblju temperature variraju od 20 °C noću, te do 36 °C danju.[7]
Najzastupljeniji jezik u Biafri bio je igbo.[8] Ovaj jezik sastoji se od hiljada različitih dijalekata. Također uz igbo, u Biafri su se govorili i razni drugi jezici, kao ibibio i ijaw.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
