Amasijski mir

Amasijski mir (perzijski: پیمان آماسیه ("Peymān-e Amasiyeh"); turski: Amasya Antlaşması) bio je sporazum potpisan 29. maja 1555. između šaha Tahmaspa iz Safavidskog Carstva u Iranu u Amasyi, nakon Osmansko-safavidskog rata 1532-1555.

Amasijski mir

Amasijski mir sklopili su Safavidsko i Osmansko Carstvo.
Vrsta	Mirovni sporazum
Potpisan	29. maj 1555. (1555-05-29)
Lokacija	Amasya, Osmansko Carstvo
Potpisnici	Safavidsko Carstvo Osmansko Carstvo

Osvajanja u Osmansko-safavidskom ratu 1532–1555. dala su Osmanskom Carstvu izlaz na Perzijski zaliv i ustanovila stabilnu istočnu granicu Carstva.

Pregled

Sporazum je definisao granicu između Irana i Osmanskog Carstva, a nakon njega uslijedilo je dvadeset godina mira. Ovim sporazumom, Armenija i Gruzija su ravnopravno podijeljene između njih, pri čemu su Zapadna Armenija, zapadni Kurdistan i zapadna Gruzija došli pod vlast osmanlijskog sultana, dok su Istočna Armenija, istočni Kurdistan i istočna Gruzija ostali u iranskim rukama.^[1] Osmansko Carstvo je dobilo veći dio Iraka, uključujući Bagdad, koji im je omogućio pristup Perzijskom zalivu, dok su Perzijanci zadržali nekadašnji glavni grad Tabriz i sve svoje sjeverozapadne teritorije na Kavkazu kakve su bile prije ratova, kao što su Dagestan i sve ono što je danas Azerbejdžan.^[2][3][4] Tako uspostavljena granica išla je preko planina koje su dijelile istočnu i zapadnu Gruziju (pod domaćim vazalnim knezovima), preko Armenije i preko zapadnih padina Zagrosa do Perzijskog zaliva.

Nekoliko tampon zona je također uspostavljeno širom istočne Anadolije, kao što su Erzurum, Shahrizor i Van.^[5] Kars je proglašen neutralnim, a njegova postojeća tvrđava je uništena.^[1][6]

Osmanlije su, garantovale pristup perzijskim hodočasnicima u muslimanske svete gradove Mekku i Medinu, kao i na šiitska sveta mjesta hodočašća u Iraku.^[7]

Odlučujuće odvajanje Kavkaza i ustupanje Mezopotamije Osmanlijama dogodilo se prema sljedećem velikom mirovnom sporazumu poznatom kao Zuhabskom miru 1639.^[8]

Drugi uslov sporazuma je bio da su Safavidi morali prekinuti ritualno proklinjanje prva tri Pravedna halifa,^[9] Aiše i drugih ashaba (Muhamedovih drugova) - koje su suniti veoma cijenili. Ovo stanje je bio uobičajen zahtjev osmansko-safavidskih sporazuma,^[10] i u ovom slučaju se smatralo ponižavajućim za Tahmaspa.^[11]

Također pogledajte

• Spisak sporazuma Osmanskog Carstva
• Spisak sporazuma Turske

Reference

1. Mikaberidze, Alexander (2015). Historical Dictionary of Georgia (2 izd.). Rowman & Littlefield. str. xxxi. ISBN 978-1442241466.
2. The Reign of Suleiman the Magnificent, 1520–1566, V.J. Parry, A History of the Ottoman Empire to 1730, ed. M.A. Cook (Cambridge University Press, 1976), 94.
3. Mikaberidze, Alexander Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1. Arhivirano 28. 5. 2023. na Wayback Machine ABC-CLIO, 31. 7. 2011 ISBN 1598843362 str. 698
4. A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East, Vol. II, ed. Spencer C. Tucker, (ABC-CLIO, 2010). 516.
5. Ateş, Sabri (2013). Ottoman-Iranian Borderlands: Making a Boundary, 1843–1914. Cambridge: Cambridge University Press. str. 20. ISBN 978-1107245082.
6. Mikaberidze, Alexander Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1. Arhivirano 28. 5. 2023. na Wayback Machine ABC-CLIO, 31 jul. 2011 ISBN 1598843362 str. 698
7. Shaw, Stanford J. (1976), History of the Ottoman Empire and modern Turkey, Volume 1, str. 109. Cambridge University Press, ISBN 0-521-29163-1
8. Феодальный строй Arhivirano 26. 4. 2009. na Wayback Machine, Great Soviet Encyclopedia (in Russian)
9. Andrew J Newman (11. 4. 2012). Safavid Iran: Rebirth of a Persian Empire. I.B.Tauris. str. 46. ISBN 9780857716613.
10. Suraiya Faroqhi (3. 3. 2006). The Ottoman Empire and the World Around It (illustrated, reprint izd.). I.B.Tauris. str. 36, 185. ISBN 9781845111229.
11. Bengio, Ofra; Litvak, Meir, ured. (8. 11. 2011). The Sunna and Shi'a in History: Division and Ecumenism in the Muslim Middle East. Palgrave Macmillan. str. 60. ISBN 9780230370739.

Dodatna literatura

• Atçıl, Zahit (2019). "Warfare as a Tool of Diplomacy: Background of the First Ottoman-Safavid Treaty in 1555". Turkish Historical Review. 10 (1): 3–24. doi:10.1163/18775462-01001006. S2CID 198615063.
• Köhbach, M. (1989). "AMASYA, PEACE OF". Encyclopaedia Iranica, Vol. I, Fasc. 9. str. 928. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
• McLachlan, Keith (2000). "BOUNDARIES i. With the Ottoman Empire". Encyclopaedia Iranica, Vol. IV, Fasc. 4. str. 401–403. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)