Alemani

Alemani su zapravo bili germanski savez plemena smještenih oko gornje Majne, rijeke koja je jedna od najvećih pritoka Rajne, na zemlji koja je danas dio Njemačke. Jedan od najranijih izvora koji upućuje na njih je pridjev Alamannicus kojeg je uzeo car Karakala, koji je vladao Rimskim Carstvom od 211-217 i koji ih je bio porazio.^[1] Priroda ovog saveza i njihove prijašnje plemenske poveznice ostale su neodređene. Po prirodi su bili agresivni i napadali su rimsku provinciju Germaniju Superior kadgod su to mogli. Obično su pratili primjer Franaka koji su bili prvi germanski plemenski savez i koji su zaustavili Rimljane u nadiranju na sjever u dolinu Rajne i nakon toga osvojili rimsku provinciju Germaniju Inferior.

Područje naseljeno Alemanima i mjesta rimsko - alemanskih sukoba, od 3. do 6. vijeka

Popis Alemanskih vladara

Kraljevi

• Chrocus 306.
• Mederich (otac od Agenaricha, brat Chnodomaru)
• Chnodomar 350., 357.
• Vestralp 357., 359.
• Ur 357., 359.
• Agenarich (Serapio) 357
• Suomar 357., 358.
• Hortar 357., 359.
• Gundomad 354. (suvladar Vadomara)
• Ursicin 357., 359.
• Makrian 368.–371.
• Rando 368.
• Hariobaud 4. st.
• Vadomar od 354.–360.
• Vithicab 360.–368.
• Priarius ?–378.
• Gibuld (Gebavult) oko 470.

Vojvode pod franačkom vladavinom

• Butilin 539.–554.
• Leuthari I. prije 552.–554.
• Haming 539.–554.
• Lantachar do 548. (biskupija Avenches)
• Magnachar 565. (biskupija Avenches)
• Vaefar 573. (biskupija Avenches)
• Theodefrid
• Leutfred I do 588.
• Uncilin 588.–607.
• Gunzo 613.
• Chrodobert 630.
• Leuthari II 642.
• Gotfrid do 709.
• Willehari 709.–712. (u Ortenau)
• Lantfrid 709.–730.
• Theudebald 709.–744.

Moderni Alemani

Raspodjela alemanskih narječja

Alemanija je izgubila određeni pravni identitet kada ju je Karlo Martel apsorbirao u Franačko carstvo, rano u 8. vijeku. Danas, alemanski predstavlja jezični termin, kao alemanski njemački, uključujuči narječja južne dvije trećine Baden-Württemberga (Njemačka), na zapaduBavarska (Njemačka), u Vorarlbergu (Austrija), Švicarski njemački u Švicarskoj i alzaški jezik u Alsaceu (Francuska).

U nekim modernim romanskim jezicima, Njemačka i njemačke riječi se baziraju na Alemanima: na španskom ime za Njemačku je Alemania, a jezik je Alemán; na portugalskom, Njemačka je Alemanha i jezik alemão; a na francuskom, Alemagne and alemand.

Literatura

• John F. Drinkwater, The Alamanni and Rome 213-496 (Caracalla to Clovis)^{[mrtav link]} (2007) DOI 10.1484/J.NMS.3.435
• Hofmann, Johann Jacob Hofmann, Lexicon Universale, Leiden 1698, "Alamannicus"
• Encyclopaedia Britannica 1911: "Alamanni"
• Ian Wood (ur.), Franks and Alamanni in the Merovingian Period: An Ethnographic Perspective (Studies in Historical Archaeoethnology), Boydell & Brewer Ltd, 2003, ISBN 1-84383-035-3.
• Melchior Goldast, Rerum Alamannicarum scriptores (1606, 2nd ed. Senckenburg 1730)

Reference

1. Johann Jacob Hofmann, Lexicon Universale, Leiden 1698, "Alamannicus"

Vanjski linkovi

• The Agri Decumates
• The Alamanni
• The Alamanni, WHKMLA
• The Military Orientation of the Roman Emperors Septimius Severus to Gallienus(146-268 C.E.)