From Wikipedia, the free encyclopedia
Ebu'l-Feth Dželaluddin Muhammed Ekber,[1][2][3] poznatiji kao Akbar I i Akbar Veliki (15. oktobar 1542 – 27. oktobar 1605), bio je car Mogulskog carstva od 1556. do smrti 1605. godine.[4] On je bio treći i jedan od najvećih vladara Mogulskog carstva u Indiji. Akbar je naslijedio svog oca Humayuna, sa regentom Bajram Khanom, koji je pomogao mladom caru da proširi i konsoliduje Mogulsko carstvo u Indiji. Akbar je bio jaka ličnost i uspješan general. Postepeno je povećao Mogulsko carstvo po Indijskom potkontinentu, proširivši ga do rijeke Godavari. Međutim, njegova moć i utjecaj se protezala kroz cijelu zemlju zbog njegove vojne, političke, kulturne i ekonomske dominacije. Da bi se ujedinila ogromna Mogulska država, Akbar je uspostavio centralizirani sistem administracije širom carstva i usvojio politiku pomirenja vladara kroz brak i diplomatiju. U cilju očuvanja reda i mira u vjerski i kulturno različitim carstvom, on je usvojio politiku koja je dobila podršku od nemuslimana. Izbjegavajući plemenske veze i identitet islamske države, Akbar je nastojao da ujedini daleke zemlje svog carstva kroz odanost, izraženu kroz perzijsku kulturu, tako da je car imao gotovo božanski status.
Akbar I | |
---|---|
Mogulski car | |
Vladavina | 11. februar 1556 – 27. oktobar 1605. |
Prethodnik | Humajun |
Nasljednik | Jahangir |
Supružnik | Merjem-uz-Zamani Begum Rukaja Begum Salima Begum Raj Kanwari Bai Begum Nathi Bai Bagum Kismijah Banu Begum Bibi Daulat Shad Begum Razija Begum |
Djeca | Hasan Akbar Husein Akbar Jahangir Murat Mirza Danijel Mirza Aram Banu Begum Shakr-un-Nisa Begum Shahzadi Khanum |
Dinastija | Timurid |
Otac | Humajun |
Majka | Hamida Banu Begum |
Rođenje | 15. oktobar 1542. |
Smrt | 27. oktobar 1605. (u 63. godini) |
Mogulsko carstvo je razvilo jaku i stabilnu ekomomiju, što je dovelo do komercijalne ekspanzije i većeg patronata kulture. Akbar je sam promovirao umjetnost i kulturu. On je volio i književnost, pa je napravio i biblioteku sa više od 24.000 knjiga napisanih na sanskritu, hindskom, perzijskom, grčkom, latinskom i arapskom jeziku. U biblioteci su također radili mnogi naučnici, prevodioci, umjetnici, kaligrafi, arhitekti i zanatlije. Također su stvoreni i sudovi u Delhiju, Agri, Fatehpur Sikri koji su postali centri umjetnosti, pisma i učenja. Perzijsko-islamska kultura je počela da se spaja i stapa sa autohtonim indijskim elementima, a posebno je nastala indo-perzijska kultura koja se odlikovala mogulskim stilom umjetnosti, slikarstva i arhitekture. U nadi da će donijeti vjersko jedinstvo unutar carstva, Akbar je proglasio Din-i-llahi, sinkretičku vjeru izvedenu iz islama, hinduizma, zoroastrizma i hrišćanstva. Jednostavan monoteistički kult je bio centriran na Akbara kao proroka, čime je privukao gnjev ulema i muslimana.
Akbarova vladavina je značajno uticala na tok indijske historije. Za vrijeme njegove vladavine, Mogulsko carstvo se utrostručilo u veličini i bogatstvu. On je stvorio moćan vojni sistem i pokrenuo efikasne političke i socijalne reforme. Ukidanjem sektaškog poreza za nemuslimane i imenovanjima na visoke civilne i vojne dužnosti, postao je prvi Mogulski vladar koji je zadobio povjerenje i odanost. Učestvovao je na raznim festivalima, shvativši da je stabilno carstvo zavisilo od saradnje i dobre volje njegovih podanika. Dakle, temelji za multikulturalno Mogulsko carstvo je postavljeno za vrijeme njegove vladavine. Akbara je naslijedio njegov sin Jahangir.
Poražen u borbama na Chausi i Kannauju od 1539. do 1540. godine od strane snaga Sher Shah Surija, Mogulski car Humayun je pobjegao prema zapadu do Sindha. Tamo je upoznao i oženio tada 14-godišnju Hamidu Banu Begum, kćerkom šeika Ali Akbara Jamija, učitelja njegovog mlađeg brata Hindala Mirze. Jalal ud-din Muhammad Akbar je rođen u narednih godinu dana, 15. oktobra 1542. godine (4. redžeba 949. h.g.) u tvrđavi Rajput Umerkot u Sindhu (današnjem Pakistanu), gdje su njegovi roditelji pronašli utočište kod lokalnog hinduističkog vladara Rana Prasada.
Tokom dužeg perioda Humayunovog izgnanstva, Akbar je odrastao u Kabulu kod očevih stričeva Kamrana Mirze i Askari Mirze. On je tu proveo svoju mladost učeći loviti, trčati i boriti se, postavši odvažan, hrabar i snažan ratnik koji nikada nije naučio čitati i pisati. Ovo, međutim, nije spriječavalo njegovu potragu za znanjem, jer je uvijek nalazio nekog ko bi mu čitao. U novembru 1551. godine, Akbar je oženio svoju prvu rodicu Ruqaiyu Sultan Begum[5] u Kabulu. Princeza Ruqaiya je bila jedina kćerka njegovog strica Hindala Mirze i bila je njegova prva i glavna supruga. Brak je bio dogovoren od strane Akbarovog oca i Ruqaiyinog strica, cara Humayuna, a svadba je održana nakon iznenadne smrti njegovog brata Hindal Mirze, koji je poginuo u borbi.
Nakon haosa koji je izazvao sin Sher Shaha Surija Islam Shah, Humayun ponovo osvaja Delhi 1555. godine, tako što mu je saveznik postao pezijski šah Tahmasp I. Nakon nekoliko mjeseci, Humayun umire. Akbarov regent, Bajram Khan, prikriva njegovu smrt, kako bi se pripremili za Akbarovo ustoličenje. Akbar je došao naslijedio Humayuna 14. februara 1556. godine, dok je u toku bio rat protiv Sikandar Shaha za Mogulsko prijestolje. U Kalanauru, u Pandžabu, 13-godišnji Akbar je ustoličen od strane Bajrama Khana na novosagrađeno prijestolje. On je bio proglašen Shahanshahom (perzijski: Kralj kraljeva). Bajram Khan je vladao u njegovo ime sve dok nije postao punoljetan.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.