From Wikipedia, the free encyclopedia
Đuro Basler (Sijekovac, 6. mart 1917 – Sarajevo, 3. februar 1990) bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački historičar, arheolog i konzervator, rođen je u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, 6. marta 1917. godine.[1] Umro je u Sarajevu 3. februara 1990. godine. Sahranjen je na Gradskom groblju u Bosanskom Brodu.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1950. do 1959. radi kao konzervator arheoloških spomenika u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, a od 1960. kao arheolog u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
U vrijeme rada u konzervatorskoj struci iskapao je i konzervirao niz značajnih prahistorijskih, rimskih i srednjovjekovnih lokaliteta, kao što su kasnoantička vila na Mogorjelu blizu Čapljine (1952–1958), srednjovjekovna nekropola u Grborezima kod Livna (1955–1957), kasnoantička bazilika u Oborcima (1956/1957), ilirska nekropola u Gostilju na Skadarskom jezeru (1957–1958), a proučavao je i ilirsku gradinu u Ošanićima kod Stôca (1953–1956), gdje se nalazilo središte ilirskog plemena Daorsa. Od radova na zaštiti starih gradova osobito su značajni konzervatorski zahvati na tvrđavi u Doboju (1951–1955), Jajcu (1952–1959), Tešnju (1954–1956), Ključu (1954–1956), Vranduku (1955) i Srebreniku (1955/1956). U to vrijeme obavljao je i opsežna rekognosciranja terena u Bosni i Hercegovini i time znatno doprinijeo upoznavanju njene arheološke topografije. Već u to vrijeme bavio se proučavanjem ostataka iz paleolita (1949. otkrio je prve ostatke iz tog doba u Bosni), no tim će se razdobljem mnogo intenzivnije baviti prelaskom u Zemaljski muzej, gdje je osnovao (1960) istraživački centar za kulture paleolita i mezolita. Također je poduzimao niz važnih iskopavanja paleolitskih nalazišta, posebno u dolinama sjevernobosanskih rijeka Ukrine, Usore i Bosne. Na tom je području otkrio mnogo staništa iz srednjeg i mlađeg paleolita. Obimnija iskopavanja obavio je na Crkvini u Makljenovcu (1955/1956), Lušćiću u Kulašima (1958–1962), Visokom brdu u Ljupljanici kod Dervente (1959–1961, 1970–1971), Lonđi u Makljenovcu (1965–1968) te na Kadru kod Odžaka (1974–1976).
Od osobite su važnosti njegovi istraživački radovi u nalazištu Badanj kod Stoca (od 1976), gdje je, osim bogatih nalaza materijalne kulture, otkrio i umjetničke gravure pračovjeka na stijeni. U brojnim radovima obrađivao je arheološka i kulturno-historijska pitanja od paleolita do srednjeg vijeka. Posebno su važne njegove sinteze koje se odnose na paleolit, na arhitekturu kasne antike i na heraldičku srednjovjekovnu umjetnost u Bosni i Hercegovini.
Najveći broj radova objelodanio je u časopisima: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Naše starine, Peristil, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Arheološki vestnik, Zbornik Krajiških muzeja, Forschungsberichte zur Ur- und Frühgeschichte, Starine Crne Gore, Arhitektura-urbanizam, Eiszeitalter und Gegenwart, Godišnjak Pedagoške akademije u Nikšicu, Jahrbuch für Geologie und Paläontologie, Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-herzegowinischen Landesmuseums, Kunst und Stein, Kunst und Geschichte in Südosteuropa, Ungarn-Jahrbuch, Glasnik Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, Živa antika, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, Numizmatičar te u publikaciji Epoque préhistorique et protohistorique en Yougoslavie.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.