Zoofilija (botanika)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zoofilija ili zoidiofílija – u botanici – je adaptacija biljaka cvjetnica u cilju osiguravanje oprašivanja uz pomoć životinja. U tom se kontekstu, životinje koje prenose polen nazivaju se vektori. Objasniti kao neka vrsta evolucijski odnos simbioze između biljaka i životinjau početku nastala kao odbrana od pretjerane predanosti cvjetova insektima, koji su jeli neselektivno i cvjetove ili njihove dijelove. Ovakvo ponašanje dovelo je do sve specijalizovanijeg i efikasnijeg oprašivanja, što je omogućilo kolonizaciju vrlo raznolikih, okoliša i nepreglednih okruženja, sa većom udaljenošću biljke od susjeda.[1][2][3]
Zoofilne biljke imaju takozvani cvjetni sindrom s cvjetovima ili adaptivnim obrascima s određenim osobinama, poput upečatljivih optičkih ili mirisnih karakteristika za oprašivanje pomoću životinja, sa kojima ponekad imaju vrlo specifičan odnos. Obično imaju svojstva za privlačenje oprašivača (šarene boje, arome itd.), Hranu koju nude (nektar ili polen), a ponekad i mehaničke sisteme koji osiguravaju dovoljan kontakt s prašnicima i stigma. Ponekad cvijet privlači ili drži životinje obmanjivanjem, bez koristi za njih. Zoofilne biljke oprašuju se insektima (entomofili) i pticama (ornitofili). Insekti su vrlo energetski učinkoviti i ekonomični vektori jer im ne treba mnogo „nagrada“, dok pticama ili sisarima treba mnogo hrane. Osim toga, insekti su često mnogo specifičniji, dok manje specijalizirani oprašivači grobo manipuliraju cvjetovima i mogu napraviti puno štete u potrazi za nagradom.