Vikinzi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Riječ Viking danas označava stanovništvo koje je u srednjem vijeku živjelo u Skandinaviji, dakle, na prostorima današnje Švedske, Norveške i Danske.[1][2][3] Često se upotrebljava i naziv Normani ("ljudi sa Sjevera"), međutim on je ipak pogodniji za one Vikinge koji su zaposjeli današnju Normandiju, kao što je naziv Varjazi namijenjen onim u Rusiji i Bizantu.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b1/Faroe_stamp_sheet_406-408_viking_voyages.jpg/320px-Faroe_stamp_sheet_406-408_viking_voyages.jpg)
U posljednje vrijeme čuju se mišljenja da bi se naziv Viking trebao koristiti samo za one stanovnike Skandinavije (Skandinavskog poluostrva i Danske) koji su u srednjem vijeku izvodili pljačkaške pohode širom tada poznatog svijeta. Međutim takva značenja "oni koji su pljačkali" i "oni koji nisu" su teško razdvojiva iz više razloga, jer svi koji su plovili nisu i pljačkali, nego su trgovali, ili naseljavali nenastanjena područja, do toga da je cjelokupna kultura i ratnika i neratnika nerazdvojiva, dobar primjer je umjetnost: rezbarije u drvetu se nalaze i na vikinškim lađama i na kršćanskim crkvama što su nicale krajem vikinškog perioda.
Porijeklo riječi nije u potpunosti razjašnjeno, te tako postoji nekoliko objašnjenja:
- lat. vikus (selo), odnosno staroengleski wic (trgovačko središte, luka) pa bi riječ značila "oni koji posjećuju trgovačke luke"
- engl. week (sedmica) jer su napadi trajali oko sedam dana
- staronordijski vik (zaliv), dakle, "oni koji dolaze iz zaliva"
- Viken − ime fjorda u blizini Osla (možda su odatle poticali učesnici prvih napada)
Period njihovih aktivnih pohoda širom Evrope naziva se vikinškim dobom i traje oko 250 godina. Prvi zabilježeni napad se dogodio godine 793. kada su napali samostan Lindisfarne na engleskoj obali, a posljednji 1066. kada Vilim I. Osvajač napada Englesku.
Vrijeme je to vrhunca i propasti Franačke države, a nakon propasti Zapadnog rimskog carstva "životari" još ono istočno, Bizant, sa središtem u tadašnjem Konstantinopolu (današnji Carigrad), a preko Gibraltara se na područje današnje Španije širi halifat.