Mokraćovod
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mokraćovodi ili ureteri jesu cijevi izrađene od glatkih mišića koje pokreću mokraću iz bubrega u mokraćni mjehur. Ureteri su kod odraslih muškaraca obično dugi 20–30 cm i prečnika približno 3–4 mm. Ureter je prekriven urotelnim ćelijama, tipa tranzicijskog epitela, a ima dodatni sloj glatkog mišića u trećem dijelu, najbližem mjehuru koji pomaže u peristaltici.
Mokraćovod | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Ureter |
Prekurzor | Mokraćovodni pupoljak |
Sistem | Mokraćni |
Artery | Gornja vezikalska arterija, Vaginska arterija, mokraćovodne grane bubrežn arterije |
Nerve | Mokraćovodni pleksus |
Identifikatori | |
Gray's | p.1225 |
TA | A08.2.01.001 |
FMA | 9704 |
Anatomska terminologija |
Na uretere mogu utjecati brojne bolesti, uključujući infekcije urinarnog trakta i bubrežni kamen. Stenoza je slučaj kada je ureter sužen zbog, naprimjer, hronične upale. Kongenitalne abnormalnosti koje utječu na uretere mogu uključivati razvoj dva uretera na istoj strani ili abnormalno postavljene uretere. Uz to, refluks mokraće iz mokraćnog mjehura nazad u uretere stanje je koje se često viđa kod djece.
Mokraćovodi su identificirani najmanje prije 2.000 godina. Termin ureter potječe od korijena uro-, koji se odnosi na mokrenje i koja se u zapisima viđa barem od vremena Hipokrata. Međutim, tek od 1500-ih termin ureter kontinuirano se koristi za označavanje moderne strukture; tek od razvoja medicinskog snimanja u 1900-ima tehnike kao što su rendgen, CT i ultrazvuk u mogućnosti su vidjeti mokraćovode. Mokraćovodi se vide i iznutra pomoću fleksibilne kamere, tj. tehnike zvane ureteroskopija, koja je prvi put opisana 1964.[1]