Takt (muzika)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Takt ili mjera, u muzičkoj notaciji predstavlja segment vremena koji odgovara određenom broju otkucaja u kojem je svaki takt predstavljen određenom notnom vrijednošću, a granice svakog takta su označene vertikalnim linijama (takticama).
Početak takta je uvijek naglašen, to je teški taktov dio i zove se teza. Za njim slijedi lahki, nenaglašeni dio takta, zove se arza.
Zbirna vrijednost nota i pauza svakog takta mora uvijek odgovarati vrsti takta. Recimo, 4/4 takt znači da u svakom taktu zbirno mora biti četiri četvrtine
- Taktovi se odvajaju jedan od drugog uspravnom taktnom crtom koja se zove još taktica[1] i koje povećavaju preglednost
- Završetci delova kompozicije označavaju se dvema paralelnim i uspravnim crtama jednake debljine[1]
- Sam kraj kompozicije ili završetak nekog njenog dela beleži se paralelnom tanjom i debljom crtom, tzv. završnicom[1]
- Ako želimo da ponovimo neki takt ili grupu taktova, upisujemo početnu repeticiju[1]
- Ako želimo da označimo kraj takta ili grupe taktova koji treba da se ponove, upisujemo završnu repeticiju[1]