From Wikipedia, the free encyclopedia
Tadž Mahal (Taj Mahal; hindi: ताज महल, urdu i perzijski: تاج محل) je arhitektonski spomenik u Agri, gradu u indijskoj saveznoj državi Utar Pradeš, koji se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulskog perioda.
Tadž Mahal (/ˌtɑːdʒ məˈhɑːl, ˌtɑːʒ-/ ; lit. 'Kruna palate')[1][2][3] je mauzolej od bijelog mramora boje slonovače na desnoj obali rijeke Yamune u Agri, Utar Pradeš, Indija. Naručio ju je 1631. peti mogulski car, Šah Jahan (r. 1628–1658) da smjesti grobnicu svoje omiljene žene, Mumtaz Mahal; u njoj se nalazi i grobnica samog Šah Jahana. Grobnica je središnji dio kompleksa od 17 hektara koji uključuje džamiju i gostinjsku kuću, a smještena je u formalnim vrtovima omeđenim sa tri strane zidom sa zupčanicima.
Izgradnja mauzoleja je u osnovi završena 1643, ali su radovi na ostalim fazama projekta nastavljeni još 10 godina. Vjeruje se da je kompleks Taj Mahala u potpunosti završen 1653. po cijeni koja se u to vrijeme procjenjuje na oko miliona 32 ₹, što bi 2020. iznosilo približno milijardi 30 ₹.[4]Projekt izgradnje je zaposlio oko 20.000 zanatlija pod vodstvom odbora arhitekata predvođenih Ustadom Ahmadom Lahorijem, carevim dvorskim arhitektom. U Tadžu su korištene različite vrste simbolike kako bi se odrazila prirodna ljepota i božanstvenost.
Taj Mahal je 1983. proglašen UNESCO-vom svjetskom baštinom jer je "dragulj muslimanske umjetnosti u Indiji i jedno od remek-djela svjetske baštine univerzalnog divljenja". Mnogi ga smatraju najboljim primjerom mogulske arhitekture i simbolom bogate historije Indije. Tadž Mahal privlači više od 6 miliona posjetilaca godišnje, a 2007. proglašen je pobjednikom inicijative Novih 7 svjetskih čuda (2000–2007).
Abdul Hamid Lahori, u svojoj knjizi iz 1636. Padshahnama, naziva Tadž Mahal rauza -i munawwara (perso-arapski: روضه منواره, rawdah-i munawwarah), što znači osvijetljeni ili slavni grob.[5] Trenutni naziv za Tadž Mahal je urdu porijekla i vjeruje se da potiče iz perzijskog i arapskog jezika, s riječima tāj mahall što znači "kruna" (tāj) "palata" (mahall).[1][6][7] Ime "Taj" došlo je od pokvarenosti drugog sloga "Mumtaz".[8][9]
Taj Mahal je naručio Shah Jahan 1631, da se izgradi u znak sjećanja na njegovu suprugu Mumtaz Mahal, koja je umrla 17. juna te godine, dok je rađala njihovo 14. dijete, Gauhara Begum.[10][11] Gradnja je počela 1632.[12] a mauzolej je završen 1648, dok su okolne zgrade i vrt završeni pet godina kasnije.[13] Carski dvor koji dokumentuje Šah Jahanovu tugu nakon smrti Mumtaz Mahal ilustruje ljubavnu priču koja se smatra inspiracijom za Taj Mahal.[14] Prema savremenim historičarima Muhammad Amin Qazvini-ju, Abdul Hamid Lahori-ju i Muhammad Saleh Kamboh-u, on nije pokazivao isti nivo naklonosti prema drugima kao što je pokazivao njoj dok je bila živa. Zbog tuge je nedjelju dana izbjegavao kraljevske poslove, a dvije godine je odustao od slušanja muzike i raskošnog oblačenja. Shah Jahan je bio oduševljen ljepotom zemlje na južnoj strani Agre na kojoj je stajala vila koja je pripadala Raja Jai Singhu I. Ovo mjesto za izgradnju Mumtazine grobnice odabrao je Shah Jahan i Jai Singh se složio da ga pokloni caru.[15]
Sazidan između 1632. i 1647. pod nadzorom šaha Džahana (1592-1666) kao mauzolej za njegovu omiljenu ženu Mumtaz Mahal, Tadž predstavlja sjajno zamišljenu cjelinu.
Sastoji se od centralne oktagonalne građevine, krunisane lukovičastom kupolom, čija je ukupna visina oko 75 m i koja je skoro u potpunosti izgrađena od bijelog mermera; uz nju stoje dva simetrična zdanja od crvenog pješčara - jedno na sjeverozapadu a drugo na jugoistoku.
Na sjeverozapadu se nalazi džamija, a na jugoistoku kuća za odmor. Dimenzije čitavog kompleksa pravougaonog tlocrta oivičenog zidom iznose 300 m x 560 m. Ispred pomenuta tri zdanja nalazi se ogroman vrt, podijeljen na četiri dijela simetrično raspoređenim kanalima.
Tadž je kraljevski mauzolej za velikog vladara i njegovu omiljenu ženu.
Citati iz Kur'ana su rapoređeni na pažljivo odabrana mjesta. Opći plan i duhovni karakter ovog remek-djela zasnivaju se na idejama koje su razvili sufijski mistici.
Ovaj "San u mermeru", kako ga nazivaju historičari umjetnosti, sagrađen je na obali rijeke Džamne za Ariumand Banu Began koju je šah Džahan odlikovao počasnim imenom Mumtaz Mahal, dragi kamen palače.
Ona je nakon rođenja osmog djeteta umrla 1629, a mogul je naredio da se iznad njenog groba sazida grobnica kakvu svijet nije vidio.
Stručnjak za konstrukciju kupole je vjerovatno iz Istanbula, zidari su dolazili iz Delhija i Kandahara, stručnjaci za vrh kupole su dolazili iz Lahora i Samarkanda, kaligrafi za umetnute zapise iz Širaza i Bagdada, rezbari cvijeća iz Buhare, vrtni arhitekti iz Kašmira.
Više od 20.000 radnika je radilo 17 godina na izgradnji monumenta.