Svetodmitarski dohodak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svetodmitarski dohodak je tribut koji su Dubrovčani plaćali srbijanskim i bosanskim vladarima u iznosu od 2000 perpera dubrovačkih dinara. Dubrovčani su plaćali srbijanskim vladarima na dan sv. Dimitrija. Od 1377. taj tribut je plaćan bosanskim vladarima.
Tribut je označavao pokriće za slobodnu trgovinu i zaštitu Dubrovčana u zaleđu. Otuda je svaka izmjena na bosanskom prijestolju obavezno popraćena novom poveljom kojom je bosanski vladar potvrđivao Dubrovčanima stare privilegije svojih prethodnika. Ovaj tribut je služio Dubrovčanima i kao pritisak na bosanske vladare da poboljša i izmjeni određene novoštine i nedozvoljene djelatnosti po Dubrovčane u srednjovjekovnoj Bosni koje su pojedinci činili kršeći stare običaje u odnosima dvaju susjeda.
Godine 1381. tribut za bosanskog vladara podigao je poslanik Stanoje Jelaščić.[1] Radi podizanja Svetodmitarskog dohotka za 1386. godinu, prije 4. marta 1387. godine bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić poslao je u Dubrovnik vlasteličića Gojaka.[2] Prilikom podizanja dohotka navedena je punija identifikacija ovog predstavnika bosanske vlastele. To je Gojak Dragošević označen kao poslanik bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića. On u ime bosanskog vladara prima Svetodmitarski dohodak za 1386. godinu.[3] Za 1387. godinu početkom decembra te godine Svetodmitarski dohodak podiže Ivan Čubretić iz Splita.[4]
Svetodmitarski dohodak pripadao je bosanskom kralju a ukoliko bosanski vladar ne bi ispunio svoje obaveze tribut nije isplaćivan. U doba kraljice Jelene zaostajanje oko isplate ovog dohotka bilo je zbog problema u međusobnim odnosima Bosne i Dubrovnika. Bosanska kraljica nije izdala povelju Dubrovčanima jer je Bosnom vladala produžujući vlast svoga supruga kralja Stjepana Dabiše. To je bilo doba interregnuma i Bosanci su smatrali da za doba njene vladavine vrijede ranije potvrde povelja koje je njen suprug izdao. Na drugoj strani Dubrovčani su dodatno zatezali sa isplatom jer su Bosanci neovlašteno napravili carine koje ranije nisu postojale. Drugi problem bila je prodaja soli u Novom u Sutorini koja je također bila neovlaštena. Kada su Bosanci oba problema riješili Dubrovčani su pristali da kraljici Jeleni isplate zaostale tribute.[5]